Upopisu sudaca Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Ujedinjenih Naroda nalazimo ime sutkinje Prisce Matimbe Nyambe. Ova zambijska sutkinja imenovana je u 'Mehanizam' 2011. godine nakon karijere kojom je postigla visoki ugled u pravosuđu afričkih zemalja.
- Tokom godina sam širom Afrike, Europe i Sjedinjenih Američkih Država organizirala i sudjelovala u konferencijama, radionicama i seminarima na temu demokracije, ljudskih prava, međunarodnih financija i pitanja trgovine. Posebno sam se bavila pitanjima prava žena i djece, rodnih zločina te integracije međunarodnih pravnih standarda u nacionalne pravosudne sisteme, navela je kao svoju kratku referencu Matimbe Nyambe.
Od jučer može još navesti i jednu malo manje slavnu, a to je protivljenje potvrdi doživotne kazne Ratku Mladiću pred 'mehanizmom' kojega je dijelom. Jedino je 69-godišnja zambijska stručnjakinja bila za to da se nekadašnjem generalu Vojske Republike Srpske dodijeli pravo na ponovljeno suđenje.
Njezin je stav u nečemu što je londonski The Guardian nazvao jednim od najvažnijih žalbenih zasjedanja o genocidu i zločinu protiv čovječnosti u povijesti, jer Zambijka se protivila praktično svakoj od predloženih presuda. Neki su razlog njezina stajališta pronalazili u činjenici kako je prije 'mehanizma' bila i u Međunarodnom kaznenom tribunalu za Ruandu gdje je napredovala do statusa glavne savjetnice. Institut za afričke žene u pravu opisao ju je kao hrabru, upečatljivu, inspirirajući primjer pravne briljantnosti.
Govori nekoliko afričkih dijalekata, odlično engleski, što je i logično, ali se jako dobro služi francuskim. Dakle, nema riječi o tome da bi Matimbe Nyambe bila nestručnom ili neiskusnom, pogotovo s takvim iskustvom kao što je sud za Ruandu gdje su se ipak dogodili zločini neopisivi u usporedbi s onima u BiH za što je Mladić suđen. Ne, znamo, i za ono što se pod njegovim zapovjedništvom događalo u Hrvatskoj.
Njezino odbijanje potvrde presuda Mladiću iz prvog stupnja, praktično znače da ona smatra kako general bosanskih Srba nije imao pošteno suđenje te bi mu trebalo ponovo suditi. K tome, naznačila je kako je sklona Mladićevoj interpretaciji događaja u Srebrenici prema kojoj se uklanjanje 30.000 Bošnjaka dogodio iz – humanitarnih razloga. Jedina je tako smatrala od pet sudaca žalbenog vijeća koji nerijetko nisu skrivali u najmanju ruku čuđenje njezinim mišljenjem o Mladićevu slučaju. No, čuđenju, smatra se u analizi Guardiana, nema mjesta. Jer, to joj i nije prvi puta.
Prije devet godina slično je mišljenje izrazila i u slučaju još jednog generala VRS, Mladiću podčinjenog Zdravka Tolimira. Ustvrdila je tada kako ubojstvo 8.000 muškaraca i mladića nakon pada Srebrenice nije djelo po zapovjednoj liniji već je rezultat djelovanja male grupe pojedinaca koji su djelovali na nedozvoljen i tajan način, kako se tada bila izrazila. Odvajanje bošnjačkih muškaraca i mladića od ostatka njihovih obitelji bila je legitimna potraga za ratnim zločincima, navela je tada zambijska juristica. Londonska novina navodi i njezino divljenje Mladiću posebno ističući sastanak u Hotelu Fontana gdje je zastrašio nizozemske plavce u predaju Bošnjaka u njihovom kampu ali da je Mladić bio i susretljiv nudeći prisutnima cigarete, pivo i sendviče za ručak.
- Imajući u vidu prirodu i težinu pravnih pogrešaka u ovom predmetu, za razliku od drugih članova Žalbenog vijeća, ja bih naredila da se Mladiću ponovi suđenje pred drugim prvostupanjskim vijećem po svim tačkama optužnice osim točke 6, uzimanje talaca u udruženom zločinačkom pothvatu, navodi sutkinja u izdvojenom mišljenju na 60 stranica. Nyambe također ne smatra da je postojao zajednički cilj za takav zločinački pothvat. Nego da je stanovništvo enklava “željelo da ode” te je, uz pomoć Armije RBiH i Ratnog predsjedništva Žepe, postiglo sporazum o evakuaciji ljudi iz razloga ratne nužde. - Shodno tome, ne mogu da zaključim da je bilo kakvo prisilno premještanje doprinijelo zaključku o genocidu. ili udruživanju radi vršenja genocida. Kao što ne mogu zaključiti, na osnovu ukupnih dokaza iz spisa da su muslimanske civile u srebreničkoj i žepskoj enklavi progonile snage Srba s traženom posebnom namjerom, napisala je Nyambe u izdvojenom mišljenju.
