"U pravilu bi prijepodne imao protokolarne susrete. U pola dva bi uvijek bio ručak sa savjetnicima. U tri sata bi se povukao u svoju malu sobicu za odmor. I u šest sati bi točno bio nazad u svom kabinetu i onda bi radio do praktički, gotovo do ujutro u onim prvim godinama, negdje do 3 - 4 bi znao biti. I onda bi otišao kući, prespavao i opet bi u 8 i 25 bio u svom kabinetu.

Tako prosječni radni dan predsjednika Tuđmana opisuje jedna od njegovih najbližih i najdugovječnijih suradnica Vesna Škare Ožbolt. U najdramatičnijim godinama za Republiku Hrvatsku bila je savjetnica predsjednika za odnose s javnošću i njegova glasnogovornica.

Njezino svjedočanstvo o Tuđmanovim radnim navikama snimljeno je za potrebe dokumentarnog filma "Sasvim nepoznati Tuđman". Film redatelja Miljenka Manjkasa bit će objavljen u Večernjakovom ciklusu političkih dokumentaraca 10. prosinca povodom obilježavanja 15. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika.

Tuđman je tempo usporio, prisjeća se Škare Ožbolt, tek krajem 1995.: "Kasnije, tamo negdje iza Oluje je odlazio u jedno pristojnije vrijeme kući, negdje oko 11, 12. Tako da u pravilu tih deset godina najmanje je proveo u svojoj kući."

O radnim navikama predsjednika Tuđmana progovorili su oni koji su ga imali prigodu najbolje upoznati, njegovi najbliži suradnici. Film „Sasvim nepoznati Tuđman“ tako otkriva jedno sasvim nepoznato lice, ali i niz sasvim nepoznatih detalja iz biografije prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

"On je dolazio svako jutro oko 8, do 8:15. Već smo ga čekali šef kabineta i ja i onda smo imali termin da prođemo ključne stvari. Onda bi bio press brifing. I nakon press brifinga bi on imao ustvari ili termine ili svoj radni dio." Prisjeća se Tuđmanov šef protokola Želimir Kramarić.

Prijepodne bilo je rezervirano za protokolarne susrete, ratnih godina to su većinom bili strani diplomati i međunarodni posrednici. Ručak je bio sastavni dio radnog dana. "To nije bila nikakva ležerna atmosfera nego vrlo ozbiljna, radna atmosfera, samo što se nešto prezalogajilo." prisjeća se Škare Ožbolt.

No ručak nije označavao sredinu radnog dana već je to bila središnja informativna emisija.

"Ako bi vas zvao do Dnevnika onda bi se radilo o tekućim političkim pitanjima, a ako bi se radilo o vremenu poslije Dnevnika onda bi se najčešće radilo o nekim načelnim pitanjima, koja su vezana za budućnost Hrvatske." prisjetio se bivši premijer Zlatko Mateša.

Iako to nigdje nije pisalo i nikad nije izrečeno dolaskom u Ured predsjednika Tuđmana mogli ste se oprostiti od slobodne subote. No tih se dana na to nitko nije žalio. "To su takva bila vremena i ja sam smatrao da je to moja dužnost i jednostavno stvar pristojnosti ako je tvoj šef u uredu ti onda moraš bit u uredu." Komentira iz današnje perspektive savjetnik Predsjednika za unutarnju politiku Ivić Pašalić.

15 je godina prošlo od smrti Franje Tuđmana, nešto više od kraja rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Hrvatska ne gori, niti jedan njezin pedalj nije okupiran. Svoji smo na svome. No nekako se čini da nismo tamo gdje smo htjeli biti. Jer za uspjehe je najprije potrebno pomaknuti vlastite granice. "Tuđmanovo radno vrijeme" najbolji je prvi korak za izlazak iz bespuća u kom smo se našli 15 godina nakon njegove smrti.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest