Na dan 10. prosinca 1930. godine rudarski stručnjaci u Kaknju su prilikom istražnih radova za potrebe eksploatacije ugljena pronašli naftu. Činjenicu potvrđuje dokument koji je inženjer Ervin Pšorn, tadašnji direktor Direkcije državnih rudarskih preduzeća, u referatu od 12. prosinca 1930. uputio Rudarskom odjelu Ministarstva šuma i ruda u Beogradu, te izvijestio kako je "duboka bušotina broj 10 na 347 m naišla na naftu".
Promjer bušotine bio je 120 mm, a za tri dana "kašikom" je izvađeno oko 2280 litara nafte. Točnim mjerenjem je utvrđeno kako je priljev 22 do 25 litara na sat, da nije bilo vode, i da je "kakanjska nafta" dosta gusta, "vrlo tamno smeđe boje s poprilično jakim mirisom. Prema viskoznosti se zaključuje da sadrži mnogo parafina. Do sada je pritok konstantan, plinovi neprekidno izlaze. Nafta se nalazi pod pritiskom jer se razina diže u koloni".
Zanimljivo je da se nakon ovog istražnog rezultata nije odustalo od traganja, nego su pozvani tada vodeći stručnjaci iz Geološkog zavoda u Beču, naftinih zavoda Gibelina u Čehoslovačkoj, te domaći stručnjaci, i po njihovu savjetu nastavljeno je istraživanje. Tijekom 1933.pri bušenja na lokaciji potoka Primač, na dubini od 92 m, pojavila se nafta s pritokom, prvih dana 120 l, a kasnije 5 l na dan, ali su u rujnu 1934. cijevi izvađene i sve bušotine su zatvorene. Ipak, traganja su nastavljena i kasnije. I danas je kod starijih Kakanjaca postoji dvojba "imali nafte u Kaknju"...
