Jedno od rijetkih mjesta u BiH u kojem je uočena čovječja ribica, endemična životinja koja obitava duboko u tmini podzemnih voda, je jezero zvano Bobijaško oko, koje se nalazi na širemu području Lušci Palanke, dvadesetak kilometara od Sanskoga Mosta. Prema riječima Emira Trožića, sanskoga ekologa i stručnjaka za hidrologiju, prije nekoliko godina skupina francuskih ronilaca ispitivala je ovu lokaciju i tom prigodom snimila ovoga vodozemca. - To nije prvi put da se spominje čovječja ribica jer su je na istoj lokaciji prije više od 100 godina otkrili i evidentirali austrougarski znanstvenici, koji su također istraživali ovo jezero. Podaci o tomu postoje u Zemaljskome listu BiH koji se tada izdavao - kaže Trožić.
Prema njegovim riječima, ova vrsta opstala je isključivo u podzemnim vodama stalne temperature, kamo se može žurno zakopati u mulj i na površini se nađe samo za vrijeme obilnih kiša, kad je bujice izbace na svjetlo dana, što za nju, obično, znači smrt. Također kaže kako može preživjeti isključivo u nezagađenim vodama i da je osjetljiva na svako onečišćenje. - Rijetka su mjesta u BiH, pa i regiji u kojima je opstala. Može preživjeti bez hrane dulje od 10 godina što je čini jedinstvenim vodozemcem s najduljim životnim vijekom. Ističe kako je njezina prilagodba na podzemni život duga više od 200 mil. godina, a evolucijska prilagodba omogućava joj da pod vodom diše škrgama i kožom, a iznad vode plućima. Trožić objašnjava da su Francuzi bili impresionirani budući da je čovječja ribica kod njih davno izumrla.
