Geslom “Bihać Vukovaru” na dvadesetpetu obljetnicu stradanja civilnoga stanovništva grada Vukovara nakon okupacije srpskih paravojnih snaga i takozvane JNA, učenici i nastavnici Katoličkoga školskog centra „Ivan Pavao II“ i građani Bihaća, večeras su se kod zvonika crkve Sv. Ante Padovanskoga paljenjem svijeća prisjetili stradanja civila u Vukovaru ratnoga 18. studenoga 1991. godine. Obilježavajući 25. obljetnicu okupacije Vukovara i stradanja civila ovoga grada nazočni su još jedanput istaknuli kako se zločini nad nedužnim civilima nikad ne smiju zaboraviti, a zločinci ostati nekažnjeni.
Simbolika između dva herojska grada
- Mi se tradicionalno svakog 18. studenoga prisjećamo žrtava Vukovara i želimo s ovoga mjesta, iz povijesne jezgre grada Bihaća poručiti da više nikad ne smijemo svjedočiti stravičnim zločinima kakvi su počinjeni u Vukovaru, ali i diljem naših gradova u BiH. Ovogodišnja manifestacija se odvija pod motom – Bihać Vukovaru. Mi u Katoličkom školskom centru želimo i kroz ovu manifestaciju, ali i mnoge druge, obilježavanje Dana sjećanja na Srebrenicu i druga stratišta, podsjetiti na događaje koji su se dogodili u netom završenoj prošlosti, sada već povijesti, prije svega zbog mladih ljudi da saznaju pravu istinu što se to događalo na kraju dvadesetoga stoljeća ovdje u srcu Europe, u Bosni i Hercegovini ali i njenom susjedstvu. Svake godine sjećanje ne herojski grad Vukovar, na stradanje njegovih branitelja i stanovnika, posvećujemo i njima ali i svim stradalim i braniteljima Bosne i Hercegovine. Posebno se prisjećamo našega Bihaćkoga okruga u ratu koji je 1201 dan bio u potpunom okruženju i izolaciji. Tu ima mnogo simbolike između ova dva, herojska grada, grada Bihaća i grada Vukovara. Kao što je Vukovar osamdeset i sedam dana odolijevao napadu daleko nadmoćnijeg agresora u ljudstvu i tehnici, tako smo i mi ovdje u Bihaćkom okrugu punih 1201 dan odolijevali istome agresoru. Za razliku od njega, branitelji i Vukovara i tadašnjeg Bihaćkog okruga imali su daleko jače oružje. To je bio motiv da se brani rodni zavičaj, dom i ognjište. 18. studenoga 1991. počinjen je masovni pokolj na Ovčari koja je jedno od najvećih stratišta nakon Drugoga svjetskoga rata. Kada smo mislili da će time završiti, ono što nitko nije očekivao u srcu Europe da će se dogoditi krajem 20. stoljeća, na žalost došao je srpanj 1995. i Srebrenica, jedno od najmasovnijih stradanja bošnjaćkoga naroda u kojem je više od osam tisuća ljudi ubijeno. Zato ovaj dan treba biti dan sjećanja na sve žrtve koje su se, na žalost, dogodile krajem dvadesetog stoljeća i ovdje u BIH i u Europi. Stoga bi mi u Katoličkom školskom centru željeli da i Bosna i Hercegovina ima datum kada će na dostojanstven način obilježiti i prisjetiti se svih žrtva i svih branitelja koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Uvijek ćemo prenositi istinu i na temelju istine graditi bolju budućnost našoj domovini, kazao je prof. Franjo Jurić.
Poruke tolerancije, mira i suživota
Ovogodišnjem obilježavanju dvadeset pete obljetnice okupacije Vukovara i stradanja civilnog stanovništva nazočio je i Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, kazavši kako se sjeća događaja u Vukovaru ratne 1991.godine, ali isto tako i dešavanja kroz koje su prošli građani Bihaća tijekom opsade i agresije na BiH. - Znam kroz što su prolazile obitelji koje su tražile svoje najmilije i ovo su događaji koji zbližavaju sve građane. Uvjeren sam da ćemo i slijedeće godine obilježiti sve datume iz Domovinjskoga rata i poslati poruke tolerancije, mira i suživota, ali i poruke da se zločin nikada neće zaboraviti, kazao je gradonačelnik Fazlić. Svim poginulim braniteljima Vukovara i Škabrnje, ali i brojnih gradova i mjesta u Republici Hrvatskoj i Bosni I hercegovini u Domovinskom ratu opijelo je izmolio fra Mario Plavčić, župni kapelan u Župi Sv. Ante Padovanskoga u Bihaću, a potom su građani upalili lampione i poredali ih na ocrtanom srcu za Vukovar.
