Bez učenika nema ni radnika, bez radnika nema ni obrta, što dovodi do sve poraznijeg trenda gašenja tradicionalnih obrtničkih zanimanja. Tako imamo situaciju da su brojni poslovi koji su nekada bili prestižni u Bosni i Hercegovini danas na izdisaju, dok se popis traženih zanimanja iz godine u godinu sve više širi. Zanimanje koje se danas nalazi visoko na ljestvici traženih je automehaničar, jer svi znaju da je automobila na ulicama sve više, što dokazuju i statistike te da se moraju redovito održavati, piše Večernji list BiH.
Ispaštaju vozači
Zbog nedostatka ovog kadra najviše ispaštaju vozači i vlasnici automehaničarskih radnji koji kažu da ne uspijevaju zadržati radnike. - Kao automehaničar radim 35 godina, više od 20 godina imam svoju radionicu i sa sigurnošću mogu reći da situacija nikada nije bila kritična kao danas. S kim god da pričate, požalit će se da je teško pronaći kvalitetnog radnika koji će kod vas ostati duže vremena. I to je ono što stvara najveći problem u ovom poslu, jer je radnike teško zadržati. Evo, dat ću vam konkretan primjer. Imao sam majstora koji je kod mene radio nešto manje od deset godina, vrhunski svladao i najveće prepreke u poslu i što mislite što se dogodio? Otišao je u veću tvrtku, a nakon toga otišao na zapad. Mi praktički školujemo radnike, dajemo im praksu, učimo ih poslu, a oni odlaze jer tamo negdje mogu zaraditi puno veći dinar nego što im mi možemo pružiti - priča nam vlasnik jedne automehaničarske radnje u Mostaru, dodajući da nedostaje i autoelektričara, autolimara pa i autolakirera. - Djece i mladih koji žele raditi ovaj "prljavi" posao sve je manje, vjerujte da je puno lakše naći djetelinu s četiri lista u polju nego kvalitetnog radnika - zaključio je u razgovoru.
Predsjednik Udruge prijevoznika za međunarodni i unutarnji prijevoz RS-a Nikola Grbić za Nezavisne je rekao kako je situacija katastrofalna. - Ispričat ću vam samo jedno iskustvo... Autoelektričara, koji mi održava kamione, čekao sam mjesec i pol dana da bi mi promijenio nešto. Ta intervencija kod majstora je trajala pet do šest minuta. Da ga suhim zlatom platite - nema majstora - rekao je Grbić za Nezavisne novine. Ravnatelj Zanatsko-poduzetničke komore RS-a Jovan Bratić je kazao kako je očigledan problem s nedostatkom radne snage.
- Dugo vremena pričamo o tome da ćemo ostati bez majstora. Dobar majstor je danas već misaona imenica. Kad vam nešto treba, ne pitate za cijenu, koliko god košta, platit će se jer ste prinuđeni popraviti automobil, posebno ako vam treba zbog posla. Jedva čekate da vas prime na servis - kazao je za Nezavisne novine Bratić. Prema njegovim riječima, problem je i u tome što učenici uopće nisu zainteresirani za upis zanatskih zanimanja.
- Ljudi se ne odlučuju za zanatstvo, a danas zanatlija živi bolje od inženjera - rekao je Bratić.
Svijetli primjer
No ima i svijetlih primjera. - Kada sam birao srednju školu, roditelji su mi rekli da izaberem ono što želim, nisu htjeli birati umjesto mene. Tako je i bilo. Tata i stric su automehaničari i uz njih od svoje desete godine lupam čekićem po autu. Uz njih sam puno toga naučio i prije nego što sam upisao školu za automehaničara. Sada imam dovoljno vlastite prakse. Ne moram učiti predmete koji mi neće kasnije trebati nego dobivam znanje koje odmah mogu primijeniti - objašnjava nam Mario, učenik drugog razreda srednje škole, ističući kako će već s posljednjim danom školovanja početi raditi.
- Čim završim srednju školu, počinjem raditi, a vjerujem i da će se moji vršnjaci koji nemaju automehaničarsku obiteljsku tradiciju vrlo brzo snaći za posao, jer posla ima za sve - zaključio je.
