U tiskanom izdanju 24sata 2006. objavio je strašan slučaj iz okolice Nove Gradiške o bratu i sestri koji su bili izolirani od svijeta. Ravnatelj Centra za socijalnu skrb i tada je bio - Branko Medunić.
Dok se djevojčica (2) borila za život u Klaićevoj, Branko Medunić, ravnatelj Socijalne službe Nova Gradiška rekao je, citiramo: 'Dijete je bilo sklono autoagresiji, je li si to sama uradila, to će utvrditi liječnici i policija'.
To su bile riječi ravnatelja ustanove za Index o djevojčici čija je obitelj bila pod nadzorom i centra koji je vratio curicu obitelji i nije primijetio ništa problematično.
Ni 2006. mu ništa nije bilo čudno
Malena je preminula u nedjelju. Policija je objavila da su je roditelji zlostavljali i tjelesno kažnjavali, majka ju je mlatila šakama.
Branko Medunić je nakon svega smijenjen, a mi smo pronašli slučaj iz 2006. godine, priču novinarke Sanje Rapaić.
Ni prije 15 godina ništa nije bilo čudno HDZ-ovcu Meduniću kad su 24sata i tiskanom izdanju objavila strašan slučaj iz okolice Nove Gradiške. Objavili smo priču na naslovnici s naslovom:
STRAVA U SLAVONIJI: Brat (9) i sestra (11) u školu idu u pelenama
Iako je Centar za socijalnu skrb kojem je on bio na čelu godinu dana znao za dvoje djece koja su u školu išla u pelenama, bila izolirana od svijeta i bojala se bilo kakvog kontakta s drugim vršnjacima, on ništa nije poduzeo niti je izrekao bilo kakvu mjeru
Sve do upita novinara 24sata...
Prenosimo je u cijelosti:
Brata (9) i sestru (11) roditelji do škole nisu puštali iz kuće, a djeca nisu bila u kontaktu ni sa kim osim sa svojom obitelji. Djeca idu u drugi i četvrti razred, ali još nose pelene. Oboje posjećuju psihijatra, no još slabo komuniciraju s okolinom.
Devetogodišnji dječak i njegova dvije godine starija sestra u svojem su domu, u okolici Nove Gradiške, do polaska u školu živjeli potpuno izolirano od svijeta i ljudi. Mališani nisu znali da izvan njihova četiri zida postoji život i da, osim ukućana, postoje i drugi ljudi.
Od susjeda doznajemo da ni na koji način nisu kontaktirali niti se igrali s djecom iz susjedstva. Nikad se nisu s roditeljima prošetali ulicama grada. Nisu čak znali niti što je trgovina.
Zidovi njihova dvorišta dijelili su ih i "štitili" od ostatka svijeta, pa je polazak u školu za mališane bio strašna trauma.
Iako djevojčica ide u četvrti, a dječak u drugi razred, oboje i pored odlazaka psihijatru vrlo slabo komuniciraju s okolinom, a na nastavu dolaze u pelenama koje još nisu prestali nositi jer ih roditelji nisu naučili kontrolirati mokrenje.
Nesretnu djecu i dalje plaše nepoznati ljudi, a kad netko uđe u njihovo dvorište, sakriju se pod stol ili u ostavu.
Dječak u panici čak pobjegne na krov kuće ili otrči u polje i ne zaustavlja se dok ne odmakne bar kilometar. Tako je reagirao i kad ga je posjetila njegova školska učiteljica koju dobro poznaje.
- Oni su vrlo pametna djeca, ali njihov stid je posljedica lošeg života i nehigijenskih uvjeta. Kada bi se kuća samo metlom počistila, bila bi puna kanta čikova i pivskih čepova. Otac ih svakoga dana dovozi u školu i iz škole na traktorskoj prikolici. Predložila sam mu da ih pusti s drugom djecom, no nije pristao - kaže dječakova učiteljica i dodaje da je on čitavu prošlu školsku godinu šutio.
S njim je u razredu, tijekom čitave nastave, sjedio otac, s kojim je dječak komunicirao pogledom.
- Sve sate je sjedio pored oca mirno, suzdržano i šutke, strahujući da ga tko ne pogleda i nešto ne zatraži. Nije dopuštao da mu itko priđe ili ga pogleda. Počeo bi se otimati i skrivati ocu iza leđa držeći se grčevito za njega. Pitala sam roditelje što mali radi kod kuće, čega se boji, ali oni ništa ne znaju o djeci i ne znaju im pomoći. Prilikom posjeta njihovoj kući vidjela sam da djeca žive u nehigijenskim uvjetima. Nužno je potrebna skrb socijalne službe i psihološka pomoć kako bi se pomoglo obitelji - napisala je još prije godinu dana u svojem izvještaju dječakova učiteljica.
Roditeljima nije bila izrečena mjera nadzora nad provođenjem roditeljske skrbi sve do našeg upita koji smo postavili službi za socijalnu skrb, koja je, kako doznajemo, o ovom slučaju obaviještena još prije nekoliko godina.
- Prije nekoliko godina toj smo obitelji izrekli mjeru upozorenja koja se odnosila prije svega na loše higijenske uvjete života. Na stolu mi je upravo i rješenje o nadzoru nad roditeljskom skrbi. Napravit ćemo plan i program nadzora koji će se provoditi 12 mjeseci jedanput na tjedan. Redovito ćemo kontrolirati higijenske uvjete stanovanja, od čistoće zidova, odjeće, posteljine do toga osigurava li majka djeci topli obrok. Pratit ćemo i liječničke nalaze djece. Ako u godinu dana ne bude uočljiv napredak, predložit ćemo izdvajanje djece iz obitelji u trajanju od šest ili 12 mjeseci - objašnjava Vesna Peterlik iz Tima za zaštitu obitelji i djece.
HDZ-ovac s kaznenom prijavom
Branko Medunić rodio se 5. kolovoza 1959. Bio je dragovoljac Domovinskog rata.
Kao diplomirani socijalni radnik, brzo nakon rata ulazi u sustav socijalne skrbi. Probija se kroz strukture lokalnog HDZ-a, a do ranih 2000-ih postaje predsjednik novogradiškog ogranka i član Središnjeg odbora stranke, piše Telegram.
U lipnju 2004. imenovan je pomoćnikom ondašnje ministrice branitelja i obitelji Jadranke Kosor. Telegram piše kako ima i kaznenu prijavu, podignutu protiv njega zbog nekretninske prevare u kojoj je navodno sudjelovao kao ravnatelj Centra.
Prijavu je podignula Lidija Šegvić, sestra žene kojoj je Medićeva ustanova u studenom 2000. dodijelila skrbnicu, da bi je sud za desetak dana proglasio poslovno nesposobnom.
Na taj način, tvrdilo se u prijavi, intervencijom Centa za socijalnu skrb, 76-godišnjakinja je ostala bez prava raspolaganja obiteljskom kućom u Novoj Gradiški, u koju se preselila iz Zagreba.
Kaznena prijava odbačena je desetak dana nakon dolaska HDZ-a na vlast.
