Iz posuškog sela Vir pa sve do ulaska u zavelimski kraj i zaselak Tandare sve je pusto. Stanovništvo je uglavnom raseljeno. Mnogi vole doći kada im se pruži prilika, a posebno za blagdane te na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u Viru, 5. kolovoza. Predsjednik Mjesne zajednice Zavelim Nediljko Netko Pušić ispričao nam je niz zanimljivih, pa i pomalo tužnih priča.
No, rekao je kako je tu pristigla Zora iz Beča kako bi bila uz svoju usamljenu majku Anđu. Navratili smo u dom Tandara prepun veselja. Zatekli smo uz 93-godišnju baku Anđu kćer Zoru i unuku Martinu iz Beča. Anđa je bila toliko vesela da je ispričala dugu priču o svom životu.
- Radilo se, ali znalo i pjevati i veseliti se. Čuvala sam ovce i muzla, čak 15 krava. Imali smo svega domaćega iako se živjelo skromno. Bilo nas je puno, a sada nas je jako malo. Potom je zapjevala stare pjesme i pričala o sijelima momaka i cura u prošlo vrijeme. Još se prisjetila pjesme: “Zavali me na jakome vitru, pod tobom je lipše neg u Splitu.” Priča kćeri Zore, koja je 20 godina radila u Austriji, bila je puna uzbudljivih događaja. No, rekla je i ono najbitnije. - Kada je mama ostala sama odlučila sam prije 10 godina napustiti Beč i ostati uz majku koja je i sada dobroga zdravlja ali godine su se nabrojile pa ne može sama živjeti. Ostajem ovdje sve dok bude potrebno, odlučila je Zora. Tu je nekoliko dana boravila i mlada unuka Martina koja je s bratom u Beču. - Sve mi se ovdje jako sviđa, posebno baka i njezine priče o starim običajima, svadbama, gangi, šetnjama na misna slavlja do Vira. Ta je priča potrajala dugo i dugo ... pričali smo o životu u tuđini s nekim prednostima,ali više o veselju kada se dođe u svoj kraj. •
