U najjužnijoj župi Franjevačke provincije Bosne Srebrene, župi Podhum na Buškom jezeru, razgovarali smo sa župnikom fra Juricom Perišom i poznatim svećenikom Splitsko-makarske nadbiskupije, pjesnikom i prozaikom don Ivanom Bodrožićem.
Mjesto susreta
Fra Jurica nam u uvodu kaže kako je sretan bio proteklih dana kada je vidio brojne hodočasnike za blagdan svetog Ivana, a očekuje ih i na blagdan svetog Ilije na Buškom blatu. Župa se nalazi između Livna i Tomislavgrada, ali tu nema podjela. - Ovdje nema nikakvih rivalstava. I mi ovdje smo, i Livnjaci i Duvnjaci, naslonjeni jedni na druge, puno nas toga veže i moramo na ovim druženjima crpiti snagu za zajednički život i zajedničko djelovanje – kaže nam fra Jurica. Ističe da se kao ljudi moramo ujedinjavati. - Moramo poticati naše zajedništvo, a ono potječe iz zagledanosti u ono što je sveto. Moramo biti glas koji viče u pustinji ovoga svijeta. Mi smo kršćani, moramo biti prepoznatljivi u ovom svijetu po svom zajedništvu, po slozi i jedinstvu. Tako da, kada nas drugi ljudi vide, u nama moraju prepoznati uzor, kao prvi kršćani koji su se natjecali u bratoljublju, ljubavi, solidarnosti i dobroti. To su poruke iz našeg livanjskog Jordana u Buškom jezeru – ističe fra Jurica. Don Ivan, koji je tri dana priprave za proslavu Sv. Ive boravio u župi Podhum, ističe da su ga dirnule fra Juričine riječi kada je naglasio da je Podhum mjesto gdje se ne razdvajaju livanjski i duvanjski kraj, već gdje se susreću. - A ja bih k tome još dodao da je ovdje područje gdje se i moj imotski kraj susreće s ovim dvama dičnim krajevima. Prema tome, ova župa postala je mjesto susreta koji obogaćuje dušu i utiskuje pečat novog lijepog duhovnog iskustva. Velika je istina da sveci zbližavaju ljude te se ovdje nitko ne pita iz kojega si kraja da bi se od drugoga dijelio, već ako i pitamo tko je odakle, to je zato da bismo bili ponosni što smo ovdje zajedno iz svih okolnih mjesta kako bismo slavili svoga zaštitnika. Upravo zato što je sveti Ivo kao magnet koji spaja nebo i zemlju, može onda biti i magnet koji spaja ljude – kaže.
Odgovornost jednih za druge
O vremenu pandemije ističe kako je sve ova situacija ujedinila. - Ovo je bila prigoda da obitelji budu malo više zajedno i da dožive blizinu i zajedništvo koje užurbana svakodnevnica ne dopušta. Jednako tako, zbližio nas je poziv na odgovornost jednih za druge, jer smo trebali paziti da se ne zarazimo ne samo zbog sebe već i drugih. Tako da, sve je to bila prigoda da promišljamo temeljne životne, ljudske vrijednosti te da se vježbamo u odgovornosti, a time i u nekoj vrsti zajedništva koje je više bilo zajedništvo duha nego kontakta. S druge pak strane, uvjeren sam da pandemija ne može dovesti do pomaka u duhovnom i ćudorednom rastu pojedinca, već to može samo Bog i osobno zajedništvo s Njime. Zato se mi vjernici trudimo postaviti prema svemu s vjerom, na poseban način slijedeći primjere vjere – kazao je don Ivan. O župi Podhum i fra Jurici Periši ovaj profesor i mladomisnički propovjednik ima samo riječi hvale. - Jurica i ja i prije smo redovito razgovarali o evanđelju i o njegovu tumačenju, o propovijedanju,l bilo da je riječ o sadržaju ili pak o načinu nastupa. Mene je to jako veselilo, jer to odaje ozbiljnu i gorljivu dušu koja traži načina rasti i sazrijevati kako bi mogao biti što bolji Gospodinov poslanik. To se zrcali u njegovu sadašnjem pastoralnom radu koji je protkan osobnom duhovnošću. Kao svećenik nije izoliran ni samac koji bi sve sam radio, već u svemu računa na pomoć svojih župljana, od malih do velikih, od djece do staraca – zaključuje za Večernji list don Ivan.•
