Valentin Inzko je kraj proteklog tjedna proveo u Strasborgu s europarlamentarcima. Naravno, tema su bile prilike u BiH. Bilo je mnoštvo susreta i zanimljivih razgovora. Prvosvibanjske praznike Inzko provodi u svom rodnom mjestu. Nedjelju je ipak iskoristio poluradno. Odgovarao je na Večernjakova pitanja.

Predsjedništvo BiH je usvojilo predloženi proračun. Koliko su opravdane kritike nekih koji tvrde kako ovakav proračun stavlja državu u “invalidska kolica”?

Zakonski i ustavni proces za usvajanje proračuna još nije gotov. Nakon godinu dana bez proračuna te načina na koji je usvojen proračun za 2011, jasno je zašto pomno pratim ovo pitanje. Ovo je jedan od imperativa postavljenih pred vlasti Bosne i Hercegovine: Upravni odbor Vijeća za provedbu mira trazi proračun i fiskalni okvir koji će osigurati punu funkcionalnost institucija BiH. Bez proračuna, razvoj i napredak zemlje naprosto su veoma otežani, a to mislim da nije u bilo čijem interesu. Nadalje, 2012. je godina u kojoj se održavaju lokalni izbori - ukoliko nema proračuna, postavlja se pitanje na koji način bi se ti izbori mogli financirati, te kako bi se provodile odluke koje donese Parlament. Usvajanje proračuna obveza je domaćih vlasti, na to ih je podsjetio, kao sto sam rekao i Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na svojoj posljednjoj sjednici u prosincu prošle godine.

Što je alternativa za izbore u Mostaru, ukoliko do 25. svibnja stranke ne dogovore promjene Izbornog zakona BiH i Statuta Grada do raspisivanja lokalnih izbora?

Alternative nema. Gradsko vijeće je pokrenulo radnu skupinu. To je alternativa, i to je pozitivno. No reći ću vam da mi je, ne mali broj Mostaraca rekao kako vjeruje da političari ne žele izbore kako bi oni ostali u svojim foteljama. Međutim, ja, to ne vjerujem. Radna skupina i stranke u Mostatru se moraju usredotočiti na ono sto se može i treba uraditi kako bi se lokalni izbori mogli održati. Dakle, provedba odluke Ustavnog suda ključna je ne samo za vladavinu zakona, nego i kako bi se osiguralo da Mostarci u listopadu mogu glasovati na lokalnim izborima, zajedno sa svim drugim biračima. Činjenica je da je ostalo malo vremena političkim strankama da ispune obvezu i provedu odluku Ustavnog suda imajući u vidu i činjenicu da Središnje izborno povjerenstvo izbore treba objaviti početkom svibnja. Stoga koristim i ovu prigodu da još jednom apeliram na političke lidere da misle na prava građana Mostara i učine sve kako bi im omogućili da i oni ispune svoju građansku dužnost, skupa sa svima ostalima.

Treba li razmisliti o odgodi lokalnih izbora u cijeloj BiH, ukoliko ih nije moguće provesti i u Mostaru?

Treba se fokusirati na naredne dane i na mogućnost postizanja konkretnog dogovora političara iz Mostara. Građani Mostara imaju podjednaka prava kao i svi ostali građani BiH i političari su ti koji to trebaju omogućiti. To je njihov posao. Međutim, moram upozoriti da ni jedno rješenje ne smije poništiti proces reintegracije Mostara ili pak omogućiti dezintegraciju tog grada. Osobno ne mislim da bi zbog Mostara trebali biti odgođeni izbori u cijeloj državi.

Prema najavama koje dolaze od stranačkih lidera, na sastanku “šestorke” 16. svibnja u Mostaru moglo bi biti postignuto rješenje za provedbu presude “Sejdići Finci”. Hoćete li reagirati ukoliko ne bude dogovora?

Implementacija slučaja Sejdic-Finci je obveza BiH, a ne OHR-a. I po tko zna koji put ću ponoviti: provedba presude Sejdić-Finci je obveza BiH koja neće nestati i to se mora provesti. Što prije, tim bolje za BiH, a prije svega za građane BiH.

Sto možemo očekivati od najavljenog odlaska bh. lidera u Bruxelles na poziv europskih dužnosnika?

To je briljantna ideja koju svakako treba svesrdno pozdraviti, takvi sastanci održavani su i s predstavnicima ostalih zemalja iz bh. susjedstva koje su imale aspiracije postati članicama Europske unije. Još je naravno rano govoriti o detaljima, ali svakako očekujem da bi jedan takav sastanak mogao pokrenuti neke nove procese i biti novi zamajac procesu europskih integracija BiH.

PIC je zauzeo stav po kojem neće biti nametanja odluka OHR-a i izravnog uplitanja u iznalaženje rješenja u BiH. Kako biste Vi danas uopće opisali ulogu OHR-a, kada je očito vrijeme bonnskih odluka iza nas?

Uloga OHR-a u BiH se nije promijenila, mandat OHR-a je i dalje isti. To ne bi nitko trebao podcijeniti. Ako međunarodna zajednica smatra potrebnim, koristit ću opet svoje ovlasti. Ono što se jeste promijenilo je BiH. BiH je sada zemlja koja ima potpisan SAA s Europskom unijom i sasvim je realno očekivati od njenih političara da pokažu s jedne strane zrelost, a s druge spremnost da neke odluke, pa ma kako one teške bile, donose sami. Ide sporo, ide teško ali jednostavno, smatramo da neke poslove ne treba raditi bilo tko umjesto domaćih političara, pa ni OHR.

Je li realno u skorije vrijeme za očekivati odluku o zatvaranju ili izmještanju OHR-a iz BiH?

Vijeće za provedbu mira će biti u mogućnosti donijeti odluku u svezi sa zatvaranjem OHR-a onda kada budu ispunjeni uvjeti i ciljevi koje je Vijeće za provedbu mira postavilo. To još uvijek nije slučaj.

Koliko su realni planovi bh. vlasti o predaji kredibilnog pristupa i dobivanju kandidacijskog statusa za članstvo u EU?

Ja sam optimističan da BiH to može. Ali, BiH prije svega mora ispuniti određene uvjete kako bi mogla predati zahtjev za kandidacijski status. Uzmite samo presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić-Finci”, to je samo jedna od stvari koja treba biti riješena.

Sutra je prvi svibnja. Živimo u državi u kojoj rad nije na cijeni. Kako to promijeniti?

Građani cijene rad. Od Bihaća, preko Banje Luke, Gradačca, Viteza, pa do Hercegovine, upoznao sam ogroman broj ljudi, pa i poduzetnika, koji žele raditi, da rade više i više. A svaki moj razgovor s građanima ima jednu zajedničku točku, ma gdje god bili. Traže nova radna mjesta i bolji standard. Vrijeme je da ih političari čuju. Rad čovjeku vraća dostojanstvo, čovjek bez posla se osjeća poniženo. Tu se treba mnogo toga mijenjati, ali nije uvijek do građana. Mnogo puta administrativne prepreke jesu uzrok što nema više radnih mjesta, neki put je to i korupcija. 

Kako se u Vašem rodnom mjestu slavi Međunarodni praznik rada?

U Beču će biti opet ogromna socijaldemokratska manifestacija, a očekuje se oko 100.000 ljudi. Takve manifestacije postoje i u malim gradovima i općinama. Tako će biti i u mojoj maloj općini. Ove godine, kao i uvijek, u mom selu će biti postavljena velika smreka, mlaj, povodom 1. svibnja. Razlika će biti ta, da će ove godine mlaj biti iz moje šume, pa sam nekako kum tog događaja. Sam sam radio kad sam bio student, pola godine kod zidara, pola godine sam bio konobar, noćni portir, radio sam kratko i kao novinar. Ja volim rad, a 2. svibnja ću početi s tvrtkama rekonstrukciju jedne naše stare zgrade, gdje ćemo u budućnosti živjeti. I da se opet vratim na BiH. Struju i grijanje Će mi raditi tvrtke sa šefovima, koji su se svi rodili u BiH. Takav je danas život u Austriji. Bez vrijednih ljudi iz vaših područja, mnoge stvari u Austriji više ne bi funkcionirale. 

Gospodine Inzko, po riječima predsjednika HDZ-a 1990. Bože Ljubica, u Strasbourgu ste upozorili da su Hrvati u BiH veoma frustrirani i da takvo što treba promijeniti. U kojem pravcu? Izmjenom Izbornog zakona, Ustava, promjenama unutarnjeg uređenja Federacije BiH...?

Hrvati, poput svih ostalih građana BiH moraju osjećati da im u ovoj zemlji nije tijesno. I ne smije im biti tako, oni su jedan od konstitutivnih naroda, jedan od stupova ove zemlje. Sa svoje strane, ja sam uvijek otvoren da čujem sve, i primjedbe i prijedloge kako određeno stanje popraviti, kako poboljšati položaj tog, pa i svih drugih naroda. Mislim da ustavni okvir BiH osigurava dovoljno prostora da se mnogo toga uradi. Također, rad sam pozvati na okrugli stol o svim pitanjima, da vidimo što je ono sto svi Hrvati žele da se mijenja, da njihov život bude bolji, da osjećaju da je to njihova domovina, zemlja gdje su dobrodošli, gdje se naprosto osjećaju dobro, lagodno, punopravno. To sto kažem je možda malo kontradiktorno, jer naravno da su Hrvati od pamtivijeka uvijek bili na tom tlu, to je uvijek bio njihov zavičaj.

Hrvati su puno toga dali za BiH, ali i veliki doprinos mnogim drugim državama svijeta?

Hrvati su puno toga dali Bosni I Hercegovini, ali oni su puno toga dali i svijetu. U domovini moje supruge, koja je izbjegličko dijete, u Argentini, ali u i Čileu, ima bezbroj svećenika, pa čak i biskupa s hrvatskim korijenima. U Čileu su čak i šefovi nekih stranaka bili Hrvati. I baš ovih dana, podigli ste spomenik za dva Nobelovca, dali ste gradonačelnika Zagrebu i da ne nabrajam dalje. Hrvati su brojčano najmanji u BiH i nekako su između ostala dva naroda, Srba i Bošnjaka. I u toj poziciji, kao konstitutivan narod, mogu odigrati odličnu ulogu. A gospodin Bevanda to već radi. No, to se može gledati i šire. Od tri dijamanta na kruni, Hrvati bi mogli biti onaj koji najviše blista i koji je prepoznatljiv po svojoj kvaliteti. Je li to na području ekonomije, politike, kulture, sporta, itd. Dakle, radi se o pozitivnom duhu natjecanja.

Hrvatski dužnosnici neprestano od Vas traže povlačenje odluke koja je omogućila uspostavu sadašnje Vlade Federacije BiH. O rekonstrukciji sada govore svi. Tihić je čak izjavio “da mu je žao što nije poslušao papinog izaslanika D’ Errica koji ga je molio da u vlast ne ulazi bez kredibilno izabranih Hrvata”. Sto je rješenje, povlačenje odluke, dogovor..., nešto treće ili pak ovako do novih izbora?

Odluke međunarodne zajednice ostaju na snazi. Tu odluku je prije godinu dana priopćio tadašnji njemački veleposlanik. No, ukoliko političari iz FBiH
smatraju da treba doći do rekonstrukcije Vlade Federacije, to je pitanje kojim se onda oni trebaju I pozabaviti.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura