Tijekom svog nastupnog posjeta Njemačkoj hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović našao je vremena za razgovor za Večernji list u kojem je odgovorio na broja pitanja koja zanimaju Hrvate izvan domovine. Odmah na početku razgovora predsjednika Josipovića pitali smo o njegovim dojmovima prilikom posjeta Berlinu.

- Ovaj posjet je potvrdio kako je Njemačka prijatelj Hrvatske i kako Njemačka podržava naše europske napore. Poseban interes su pokazali za one aspekte našeg djelovanja koji se odnose na pristupne pregovore i regionalnu politiku. Njemačkoj je važna i naša regionalna politika. Europski interes je da regija bude zona mira, kako je to zgodno rekao njemački predsjednik, da se od Berlina pa do Grčke putuje bez prelaska granica, bez putovnica. Mislim da su hrvatski napori ovdje pozitivno ocijenjeni. Samo o nama ovisi hoćemo li završiti pregovore do konca lipnja, kako smo planirali, ili možda kasnije. Kada je riječ o dosad napravljenom, priznaje se da je Hrvatska napravila jako puno. Ali ostaje još puno toga napraviti, pogotovu na planu gospodarstva i pravosuđa. Sigurno je da našim ulaskom u EU reforme neće biti završene.

Ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemaine Zeitung dao Vam je dosta prostora za razgovor u kojem je bilo pitanja o hrvatskoj regionalnoj politici i potrebi rješavanja neriješenih pitanja sa susjedima. Nijemci i sami često ističu da ne treba gledati u povijest nego se okrenuti budućnosti. Što Vi kažete?

Povijest ne treba zaboraviti, ali treba gledati u budućnost. Mislim da je najbolji hrvatski interes i sa stajališta sigurnosti, gospodarstva, turizma, međuljudskih odnosa, da se stanje riješi i bude što manje otvorenih pitanja između svih susjednih država, posebice tu ističem Srbiju i BiH s kojima imamo najviše otvorenih pitanja. Dakle, s jedne strane je to apsolutni interes Hrvatske. O tome svaki dan govore i pišu naši gospodarstvenici tražeći otvaranje tržišta. To je interes i mnogih građana jer žele raditi, putovati, imati kontakte sa svojim prijateljima i rodbinom. Ali s druge strane, moramo znati da ima puno otvorenih pitanja koje su posljedice rata. Obveze ove generacije nas političara je da ih riješimo.

Vaša i premijerkina izjava o BiH dala je nadu tamošnjim Hrvatima da Hrvatska nakon dugo vremena počinje ponovno brinuti za njih.

Izjava je pokazala jedinstvo hrvatskog državnog vrha kada je riječ o BiH. Mi nemamo nikakvih ambicija miješati se u unutarnju politiku BiH. Ali s druge strane, želimo kvalitetnog susjeda kojeg ćemo poduprijeti za ulazak u NATO i EU. Kada je riječ o Hrvatima, potpuno je jasno da oni danas nemaju iste mogućnosti odlučivanja u političkom životu kao druga dva naroda u BiH. To su mi rekli i svi političari koji nisu Hrvati. Treba respektirati činjenicu da je BiH sastavljena od tri komponente, tri naroda i da u ustavnim promjenama treba naći odgovarajuću formu da Hrvati institucionalno imaju ista prava kao i druga dva naroda.

Smatrate li da je dosadašnja politika prema BiH bila pogrešna?

Pogrešaka je bilo jer da je politika bila dobra, ne bi se dogodilo da je gotovo pola Hrvata otišlo iz BiH. Mislim da je pogreška napravljena u devedesetim godinama. Nije se dovoljno promišljalo. Hrvatska treba činiti ono što čini danas, a to je podupirati suverenitet i jedinstvo BiH te pomagati i biti partner Hrvatima u BiH. Moja je preporuka hrvatskoj komponenti da treba jačati svoju političku poziciju. To je najbolji način da bude što neovisnija o bilo kome, pa i o Zagrebu te kroz institucije i politički rad osigurati dobre pozicije i mogućnosti za jednakopravnost Hrvata u BiH.

Jeste li s Vašim domaćinima u Njemačkoj razgovarali o korupcijskim aferama u Hrvatskoj i jesu li oni možda spominjali bivšeg premijera dr. Ivu Sanadera?

Razgovarali smo i o borbi protiv korupcije. Ta borba je snažno podržana i ovdje u Njemačkoj. Možda postoji iznenađenje, određeno iznenađenje, da je upravo bivši premijer objekt ozbiljnih istraga. Međutim, to nije političko pitanje. To je pravosudno pitanje i ostavimo pravosuđu da ga riješi.

Kada spominjete pravosudno pitanje, mnoge će zanimati jesu li Vas Nijemci što pitali o izručenju osoba koje oni sumnjiče za umiješanost u politička ubojstva hrvatskih emigranata na tlu Njemačke, za kojima su raspisali i tjeralice? Koji je Vaš stav o toj temi?

Nije bilo nikakva razgovora o tome. To je stvar redovitih procedura. Međutim, ono što mora biti jasno jest to, što naši prijatelji Nijemci znaju, da Republika Hrvatska ne izručuje svoje građane drugim državama. Svako očekivanje, bez obzira o kome je riječ, nije realno. Barem dok Hrvatska ne uđe u EU i pristupi Europskom uhidbenom nalogu. Kada je riječ o zločinima, mislim da mora biti potpuno jasno kako je svaki zločin jednako zlo. Svaki zločin mora biti kažnjen bez obzira je li on učinjen u Drugom svjetskom ratu, nakon njega ili za vrijeme posljednjeg rata na području bivše Jugoslavije.

Kako tumačite to da u Hrvatskoj do sada nije pokrenuto pitanje odgovornosti za partizanske zločine nakon Drugog svjetskog rata, niti se Hrvatska ozbiljnije bavila ubojstvima hrvatskih emigranata?

U svakom slučaju je to pitanje koje treba uputiti policiji i Državnom odvjetništvu. Ako i kada bude dokaza, ja ne vjerujem da postoji itko razuman tko bi se tome protivio.

Moram Vas u kontekstu toga pitati i o Vašoj izjavi o partizanskoj kapi. Je li Vam žao zbog te izjave koja je opet izazvala nove-stare podjele?

U Hrvatskom ustavu piše da je antifašizam temelj hrvatske državnosti. To je točno i ja tu nemam nikakvih dilema. Druga je stvar jesu li pod tim znakom činjeni zločini. Činjeni su. Uostalom, mi se svi ponosimo Domovinskim ratom, a kao što znamo, i tu je bilo zločina. Prema tome, zločin treba osuditi. Moramo biti sposobni prihvatiti da je u našoj povijesti bilo pozitivnih i negativnih stvari. Sigurno je da je antifašizam bio pozitivan. Postoji povijesna distanca da sada ne treba sotonizirati one koji su možda bili na drugoj strani ili imaju poginule na drugoj strani. Vjerujem da je hrvatsko društvo dovoljno zrelo da zatvori te podjele, povijesne dileme i sukobe na način da prepoznamo što je u političkom smislu pozitivno za Hrvatsku. Antifašizam je to bio. Veliko je pitanje kakva bi Hrvatska bila i bi li je uopće bilo da se priklonila fašizmu a ne antifašizmu. S druge strane smo dovoljno zreli da osudimo zločine i da svakoj žrtvi koja je pala s bilo koje strane omogućimo pristojan grob.

Pitao sam Vas to jer Europa traži osudu svih totalitarnih režima, među kojima je i komunistički.

I mi smo u Hrvatskom saboru donijeli deklaraciju o toj osudi. Ne vidim da je Hrvatska tu iznimka od drugih zemalja. Problem je jedino protoka vremena i nemogućnosti da se prikupe točni dokazi. Ako se to dokaže, nema sumnje da će biti kažnjen svaki onaj koji je počinio zločin.

Dok Vas Nijemci dočekuju s pljeskom, u Mainzu Hrvati demonstriraju protiv Vas. Je li Vam kao hrvatskom predsjedniku žao zbog toga?

Pitanje mirnih prosvjeda je pitanje demokracije. To je svačije demokratsko pravo. Koliko god ljudi prosvjedovalo, treba biti u skladu s njemačkim zakonima. Meni je satisfakcija to što velika većina hrvatskih građana podržava moj politički program. Ankete govore i o više od 80 posto podrške. Prema tome, činjenica da ima i onih koji su protiv dio je normalne demokracije. Ono što nije dobro i što nije prihvatljivo su prijetnje nasiljem, bombom i sličnim stvarima. To je nešto što je žalosno i što daje vrlo ružnu sliku o Hrvatskoj. Ispada da je Hrvatska jedna od zadnjih uporišta terorizma u Europi. Ja znam da to nije tako te da se radi o vrlo izoliranoj i maloj skupini ljudi za koje vjerujem da će ih ruka pravde uskoro pronaći.

Iako istraga još nije završena, Vi ste prije neki dan izjavili da je to djelo ekstremista. Nisu li to isto mogli napraviti i oni drugi vezani uz Udbu?

Ekstremisti jesu. S obzirom na iskustva od ranije, vjerojatno se tu radi o određenoj simbiozi ustaško-udbaške provenijencije. Jedni i drugi su povezani. Rade skupa pa je vrlo često teško podvući crtu i reći tko je radio za Udbu a tko za ustašku emigraciju. Vrlo često je bilo slučajeva da se bilo na obje strane.

Kako ste doživjeli hrvatsko iseljeništvo ovdje u Njemačkoj i gdje vidite njegovu budućnost?

Osobno smatram da je hrvatsko iseljeništvo puno toga dobroga napravilo za Hrvatsku, pogotovu za vrijeme Domovinskog rata. Ovdje je u Njemačkoj iseljeništvo sjajna poveznica između Hrvatske i Njemačke. Mislim da generacije koje dolaze trebaju biti okrenute investiranju u Hrvatsku. Hrvatska nije više zemlja koja je ugrožena i kojoj treba neka pomoć. Hrvati u iseljeništvu su slika Hrvatske koja je na pragu ulaska u EU. Svi i ovdje ističu da su Hrvati dobro integrirani, cijenjeni i da uživaju ugled kao dobri radnici i pošteni ljudi. Ono što me ražalostilo, a bilo je to na susretu s djecom Hrvata koja ovdje idu u školu, jeste da oni slabo znaju hrvatski jezik.

Kako ste Vi doživjeli ovo što se događa s hrvatskim braniteljima?

Hrvatski branitelji su ljudi koji zaslužuju naše poštovanje. Sasvim odgovorno tvrdim da branitelji koji su časno branili svoju domovinu nemaju se čega bojati. S druge strane, svjesni smo da je bilo i onih koji su se ogriješili o pravila rata i tu vrijede pravila jednaka za sve. Ono što je važno jeste da se ne ponavljaju greške kao u zadnjem slučaju, da hrvatska državna tijela propuste provjeriti neke sumnje koja postoje protiv pojedinaca i na odgovarajući način reagirati. Nadama se da će ovaj zadnji slučaj biti pouka jer s jedne strane pokazuje određenih slabosti u našem sustavu.

S druge strane je doveo do ozbiljnog uznemirenja među braniteljima i javnosti. Cijeli događaj ipak nije tih dimenzija da bi se ljudi morali bojati za svoju sudbinu. Ono što je loše u svemu tome jeste da su taj strah i nezadovoljstvo branitelja neki pokušali zloupotrijebiti u određene političke pa rekao bih i politikantske svrhe. Branitelji se uvijek imaju priliku potužiti i doći u moj, a vjerujem i u ured premijerke. Mislim da branitelji nemaju nikakvih razloga brinuti za svoj status niti imati bilo kakav strah.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura