Rezolucija je usvojena. Zaključci su tu. Četvrta sjednica Hrvatskoga narodnog sabora je završena. Hoće li sve završiti na papirnatoj revoluciji kako se to nedavno s pravom upitao predsjednik mostarskog gradskog odbora HDZ-a 1990 Slaven Raguž, ili je hrvatsko političko vodstvo u BiH preboljelo dječje bolesti. I Dragan Čović i Božo Ljubić su u nekoliko navrata prije Sabora ponavljali da će ova borba biti teška, dugotrajna i mukotrpna te da je Sabor samo jedna dionica. No što bi trebali biti njihovi daljnji koraci kako se ne bi stalo na početnoj dionici? Što učiniti kako bi se došlo do konačnoga cilja - utemeljenja hrvatske federalne jedinice u sklopu međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine? Upravo je to jedan od ključnih zaključaka u rezoluciji.

Vjera u pobjedu

Prije svega, svi zastupnici HNS-a morali bi se ravnati po usvojenoj rezoluciji. Predsjednik Instituta za društvena pitanja Marko Tokić na Saboru je izrekao ključnu rečenicu: - Nije u pitanju tko je do sada izdao, nego tko će to od vas učiniti. Potrebna je istinsko uvjerenje da se nešto može promijeniti. Ima li ovaj saziv HNS-a to uvjerenje, tek ćemo vidjeti. Potrebno je i žurno oformiti Glavno vijeće te međužupanijsko i međuopćinsko vijeće koje će biti na istoj ravni s političkim akterima Republike Srpske i bošnjačkoga dijela Federacije BiH okupljenim oko platforme. Ključno je u predstojećim pregovorima oko formiranja vlasti na državnoj razini i dalje nipošto ne pristati na Lagumdžijine nasrtaje na hrvatske pozicije. Istodobno bi se u potpunosti trebala ignorirati nelegalna federalna Vlada i tražiti vraćanje formiranja vlasti u Federaciji u zakonske okvire. I za to je u rezoluciji otvorena mogućnost. Profesor Zdravko Tomac je iznio zanimljiv prijedlog za ponašanje prema nelegalnoj Vladi – jednostavno ih ignorirajte kao što su Gandhi i Indijci ignorirali Britance.

Potrebno je odmah krenuti s otvaranjem predstavništava međužupanijskoga i međuopćinskog vijeća u Washingtonu i Bruxellesu kako bi se napokon počelo raditi na lobiranju.

Jačanje lobiranja

No, s druge strane, potpuni je diletantizam da takvo nešto već odavno nije učinjeno. U cijeloj priči bilo bi i više nego logično koristiti postojeću infrastrukturu i pomoć brojnog hrvatskog iseljeništva od Sjeverne Amerike od zapadnoeuropskih zemalja. Sve to, dakako, košta, no alternativa takvim potezima je daljnje slabljenje Hrvata kao političkoga naroda. Potpuno je nejasan dio oko zatvaranja financijske konstrukcije. S kojim novcem će raspolagati međužupanijsko vijeće te kako financirati političko-pravno-diplomatsku ofenzivu.

Tajni plan

Mogu li sve to izdržati slabašni županijski proračuni ili Čović i Ljubić imaju tajni plan. Ključno je i započeti raditi na jačanju gospodarstva, poglavito proizvodnje na područjima međužupanijskoga i međuopćinskoga vijeća. Staranje nove vrijednosti i nova radna mjesta izvan administracije bit će od ključnoga značaja za buduću političku poziciju Hrvata u BiH. Gospodarska snaga može biti snažna potpora i njihovoj političkoj poziciji. Iz korijena je potrebno mijenjati socijalnu politiku te početi uvoditi i provoditi socijalnu pravdu. Ono što se trenutačno događa na većinskim hrvatskim područjima, sve je samo ne socijalna pravda. Ukoliko žele održati savez s narodom, Crkvom, intelektualcima, nevladinim udrugama, Čović i Ljubić se moraju početi baviti i tim pitanjima usporedo s otvorenim nacionalnim pitanjem. Ulaganje u znanje i znanost je također ključ budućnosti hrvatskoga naroda u BiH. Sveučilište u Mostaru je već izraslo u respektabilno sveučilište sa 16.000 studenata, no i kao takvo susreće se s brojnim poteškoćama, poglavito od svojih županijskih osnivača. Rješenje je u njegovu sustavnom financiranju. Najbolnija točka hrvatske pozicije u BiH su javni mediji.

I dok traje nepravda oko nedopuštanja osnivanja RTV kanala na hrvatskom jeziku u sklopu javnoga RTV servisa, županijske vlasti su učinile sve da pogase endemske javne medije na hrvatskome jeziku kao što su Hercegovačka televizija, Radiopostaja Mostar i Radio Herceg Bosne. U katastrofalnom položaju se nalazi i velik broj lokalnih radiopostaja na hrvatskome jeziku u BiH. Posljednja je kriza pokazala što znači biti bez javnih elektroničkih medija. I ovdje je rješenje sustavno financiranje navedenih medija putem proračunskih stavki. Upravo bi ovi mediji trebali biti baza za RTV kanal na hrvatskome jeziku u sklopu javnog RTV servisa. Kao i kod medija, osakaćene su, desetkovane i doslovno istrijebljene institucije kulture kao što su muzej, arhiv, Hrvatsko narodno kazalište, knjižnice, Simfonijski orkestar... Upravo je emeritus Jakov Pehar na Saboru s pravom poručio zastupnicima da bez medija, znanosti i kulture nema nade.

Krajnji cilj

Potrebno je puno toga učiniti u sljedećem razdoblju jer se do sada nije činilo ništa, ili jest - ali u pravcu destrukcije. Stari grijesi dolaze na naplatu, no nije još sve izgubljeno. Svi navedeni potezi iziskuju odgovorne političare, stratege, operativce, ali hrabre ljude koji znaju što žele. Njihova provedba bi u značajnoj mjeri poboljšala poziciju hrvatskoga naroda u BiH. Njome bi se Hrvati nametnuli kao “igrači” i čimbenik. A samo njih priznaju i Washington i Bruxelles. Tek nakon provedbe deset poteza i Čović i Ljubić moći će se izboriti za krajnji cilj – hrvatsku federalnu jedinicu u sklopu međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.

Želite raditi za plaću od 1.050 eura neto? Traže se zaposlenici za više hrvatskih gradova