Hrvatski narodni sabor (HNS) održan je, iako se u BiH sve pa tako i ova vremena nastoje proglašavati povijesnim, u zanimljivo predvečerje susreta bosanskohercegovačkih političara s povjerenikom Europske unije za proširenje Štefanom Fueleom u četvrtak u Mostaru na kojemu se očekuje samo jedan odgovor – je li postignut dogovor o ispunjavanja uvjeta iz Mape puta.

Zloupotrebe

Iako se različito komentiraju dosezi političkog dokumenta deklaracije i upućenih poruka sa zasjedanja Sabora, HNS je u najvećoj mjeri ojačao stajališta hrvatskih pregovarača, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i HDZ-a 1990. Bože Ljubića da ne prihvaćaju bilo kakva rješenja oko promjene načina biranja članova Predsjedništva BiH koja bi dovela do toga da se ozakoni majorizacija Hrvata.

“Minimum pravno-političkog subjektiviteta i autonomnosti sastoji se u pravu i mogućnosti da konstitutivni narodi slobodno i samostalno biraju vlastite političke predstavnike, a to im mora omogućiti izborni sustav, odnosno Izborni zakon BiH, te da ih tako izabrani legitimni predstavnici predstavljaju u tijelima vlasti na svim razinama u BiH. Hrvatima kao konstitutivnom narodu to na Ustavu utemeljeno pravo na legitimne političke predstavnike na ključnim institucijama vlasti nije omogućeno niti na razini BiH niti u FBiH, a ni u RS”, navodi se u deklaraciji. Naime, majorizacija u BiH se upravo posljednjih nekoliko godina ponajprije ogleda u izboru člana BiH Predsjedništva, predsjednika Federacije BiH, potpredsjednika Republike Srpske i ministara u Vladi FBiH koji nisu izraz većinske političke volje Hrvata.

Sužen prostor

I upravo kada se kroz presudu Suda za ljudska prava (odluka Sejdić-Finci) nazrijela mogućnost da i Hrvati u dogovoru s predstavnicima predstavnika iz druga dva naroda mogu na jednak način utjecati na izbore člana Predsjedništva, predstavnici međunarodne zajednice, doznaje se iz diplomatskih krugova, pod utjecajem dijela bošnjačke javnosti pokušavaju problem riješiti na način da se za sve optuže Hrvati kako bi se Bruxellesu pokazalo da je njihovo posredovanje dalo rezultata. Naime, umjesto bilo kakvih argumenata zbog propasti pregovora između vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka, oštrica pritiska se usmjerila prema Hrvatima. Čak i kada bi bili eventualno spremni na ustupke takve vrste i popuštanje, nakon HNS-a je manevarski prostor djelovanja Čovića i Ljubića sužen, a s druge strane, iznimno politički osnažen.

Prije 20 godina obećali su uvesti euro, ali nikada to nisu učinili: “Vlastita valuta pomogla nam je u izbjegavanju recesije”