Otkako je Milo Đukanović okrenuo leđa Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici, traje borba prosrpskih stranaka da se vrate na vlast u Crnoj Gori. Ta borba trajala je četvrt stoljeća te je, unatoč značajnoj potpori u biračkom tijelu, bila bezuspješna. Sve do prije neki dan, kada je predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić izabran za predsjednika crnogorskog Parlamenta.
Formalno, barem zasad, ova i druge desničarske srpske stranke nisu dio Vlade koju je formirao čelnik Pokreta Europa sad Milojko Spajić. Za nagradu što su poduprle njezino imenovanje, kao dio parlamentarne većine dobit će niz pozicija "po dubini" vlasti, a u planiranoj rekonstrukciji Vlade prije kraja mandata zauzet će, prvi put u neovisnoj Crnoj Gori, i ministarska mjesta. Nema dvojbe da je ovo velika politička pobjeda cjelokupne prosrpske politike u Crnoj Gori. Mandić je, uz pokojnog mitropolita Amfilohija, proteklih desetljeća bio zaštitno lice "srpske Crne Gore".
Ohrabren političkim promjenama u Crnoj Gori ili ne, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je baš tih dana, kada je Mandić biran za predsjednika crnogorskog Parlamenta, izjavio da Srbi u ovom stoljeću trebaju formirati jedinstvenu državu. Nju bi, prema Dodiku, činili Srbija, RS i Crna Gora te bi je uspostavili demokratskim putem i političkim mjerama, a ne ratom. Dodikova vizija srpske budućnosti nije nova. Osim što je on priziva već godinama, uz manje ili veće varijacije, o njoj su govorili ili još govore i brojni drugi političari iz "srpskog sveta". Novina je što su, prvi put od završetka rata devedesetih, u svim trima "državama" na vlasti zaljubljenici u tu ideju.
No, u odnosu na prošlo stoljeće, okolnosti su se promijenile. Srpski nacionalisti jesu na vlasti, ali u potpuno novoj situaciji. Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora na putu su u članstvo Europske unije, a Crna Gora usto je i članica NATO saveza. Stoga ne čudi što je iz Podgorice na Dodikovo prizivanje svesrpske države 21. stoljeća stigao možda i neočekivan odgovor, i to od četničkog vojvode i veterana borbe za "srpsku stvar" Andrije Mandića: "Mi smo živjeli u Jugoslaviji, u različitim republikama. Okvir u kojem ćemo sutra živjeti zajedno je EU. Svi ćemo biti zajedno, uklonit ćemo te granice i živjeti zajedno".
Sigurno je i Mandiću draža svesrpska od europske države, ali iskusni politički lisac zna da u današnjoj Crnoj Gori hraniti takve nacionalne ideje i nije baš pametno. Uostalom, cijena je to političkog kompromisa koji je i sam morao napraviti kako bi se konačno pozicionirao u vlasti. Bez obzira na to što je redovito dobivala ogroman broj glasova na izborima, Mandićeva Nova srpska demokratija i njezini koalicijski partneri iz srpskog bloka bili su nepoželjan partner za međunarodnu zajednicu, crnogorske nacionalne i građanske stranke, ali i za stranke manjina koje u tamošnjem političkom sustavu imaju važnu, pa i presudnu ulogu u formiranju vlasti.
Barem dosad su imale, jer su, nakon Hrvata, iz Vlade "ispali" i Bošnjaci. Umjesto njih, Crnom Gorom ubuduće će vladati crnogorske, srpske i albanske stranke. To je moguće u okviru europskog, a ne "srpskog sveta".
Unatoč svemu, ne treba zanemariti naoko nepovezane, ali posredne procese idućeg mjeseca koji će pojačati ideju "srpskog sveta": popis kojim će se etnička slika sigurno promijeniti u korist Srba u Crnoj Gori, izbore u Srbiji koji će učvrstiti radikalne elemente, ali i virtualni prelazak mrežnih stranica Vlade RS-a na domenu Srbije. Crnogorska "Europa sad" mogla bi krenuti prema "Europa nikad", a njezin čelnik Milojko Spajić na tom "europskom" putu - zalutati u "srpski svet".
