Od malo poznate Taleže do Čilipa zračnom linijom svega je dvadesetak kilometara. Srbija u tom bosanskohercegovačkom mjestu u zaleđu Trebinja planira graditi aerodrom. Ta je ideja još apsurdnija što u krugu od samo 50-ak kilometara postoje čak četiri međunarodne zračne luke: Podgorica, Tivat, Dubrovnik i Mostar.
U pomanjkanju racionalnih ekonomskih objašnjenja opravdanosti te investicije počelo se sumnjati kako ova priča ima neku drugu pozadinu. Zbog svega što su proživjeli u ratu, Dubrovčani su osjetljivi na ponovni dolazak Srbije u svoje zaleđe. Protive se zračnoj luci i zbog toga što bi ona ugrozila rijeku Omblu u kojoj je glavno izvorište vodoopskrbe za Dubrovnik. Neki se pak pribojavaju kako bi trebinjski aerodrom mogao postati i ruska baza.
Sve te analize pale su u drugi plan kada su početkom ovoga mjeseca Dubrovčani svojoj zračnoj luci dali naziv "Ruđer Bošković". Isto tako i Srbi žele nazvati trebinjsku. Bila bi udaljena nekoliko kilometara od hrvatskog mjesta Ravno u kojemu je počeo rat u BiH. Upravo su tu rođeni preci Ruđera Boškovića. Njegovo podrijetlo rasplamsalo je prijepore čiji je veliki Ruđer. Srbi kažu da je njihov i već su ga uvrstili među 100 najznamenitijih Srba. Njihov argument je da su potomci Ruđerova oca Nikole u Hercegovini bili Srbi prije nego što su prešli na katoličanstvo.
Katoličko podrijetlo Boškovića seže u prošlost više od 400 godina. Sve do početka 20. stoljeća u Orahovu Dolu kod Ravnog nije živio ni jedan pravoslavac. Hercegovački Hrvat Nikola Bošković oženio se katolkinjom iz Italije i u Dubrovniku im se 1711. rodio sin Ruđer. Bio je hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar, pjesnik, filozof, isusovac... Nobelovac i fizičar Werner Heisenberg nazvao ga je hrvatskim Leibnizom, engleski fizikalni kemičar Sir Harold Hartley smatrao ga je jednim od najvećih intelektualaca svih vremena.
Priča o nacionalnoj bici za Ruđera prije nekoliko dana dospjela je i u britanski Guardian:
"Promjena imena dubrovačkog aerodroma zapalila je novi etnički spor između Hrvata i Srba, ovaj put oko loze jednog od najslavnijih sinova drevnog lučkog grada".
Dvije hrvatske akademije - HAZU u BiH i HAZU iz Zagreba - pokrenule su inicijativu za obnovu doma njegovih predaka u Hercegovini. Hrvatska je Vlada već obnavljala rodnu kuću Ruđerova oca Nikole u Orahovu Dolu u Ravnom. U tom selu već je postavljeno spomen-poprsje Ruđeru Boškoviću, koji ima i svoju ulicu. Izgradit će se i spomen-muzej kojim će se trajno sačuvati prve korijene njegove obitelji.
U projektu posrbljivanja hrvatskih velikana Ruđer Bošković nije jedini. Travničanina Ivu Andrića gotovo su već oteli. Srpska akademska zajednica na razne načine "dokazuje" da je sva srednjovjekovna dubrovačka književnost, zapravo, srpska. U "Deset vekova srpske književnosti" uvršteni su čak i Ivan Gundulić i Marin Držić. Argument kojim srpski povjesničari književnosti pravdaju prisvajanje starih dubrovačkih pisaca kao srpskih književnika jest štokavski jezik kojim je ta književnost pisana. Oni smatraju da je to isključivo srpski jezik. Kulturna javnost odbacila je taj falsifikat kao grub pokušaj grabeži hrvatske kulturne baštine.
U toj otimačini najlakše prisvajaju one Srbe koji su rođeni izvan njihove države. Poput Nikole Tesle. Beogradska zračna luka nosi naziv po tom velikanu iz Hrvatske. Za fantomski trebinjski aerodrom morat će potražiti neko drugo ime. Jer, zamislite zbrku u tako malom zračnom prometu iznad Dubrovnika i Trebinja. Piloti bi bili u dvojbi na kojeg hrvatskog "Ruđera Boškovića" sletjeti?!
