"Farò tutto che e' possibile (Učinit ću sve što je moguće)", riječi su koje je u petak uvečer izgovorio papa Franjo u telefonskom razgovoru s poglavarem ukrajinskih grkokatolika, velikim nadbiskupom Kijeva Svjatoslavom Ševčukom, a koje ne otkrivaju samo žarku želju Svetoga oca da pridonese miru i zaustavi invaziju na Ukrajinu, nego očima javnosti otkrivaju i vjersku sliku Ukrajine, koja je poprilično složena, a zapadna javnost upoznaje je tek ovih dana paralelno s ratom u toj zemlji.
Geopolitički raskol stoljeća
Papa Franjo razgovarao je s grkokatoličkim nadbiskupom, no u Ukrajini postoji još kršćanskih zajednica, među kojima su dvije velike pravoslavne crkve. Pojednostavljeno, jedna je ukrajinska, a druga ruska. No postoji i treća, manjinska, ali također s ukrajinskim predznakom. Najvećim dijelom ukrajinska pravoslavna crkva fragmentirana je u tri grane pravoslavlja, a tu je još veoma utjecajna Ukrajinska grkokatolička crkva, koja je obnovljena nakon pada komunizma, objašnjava dr. Boris Varga na portalu Al Jazeere. Taj novinar i publicist magistrirao je novinarstvo u ukrajinskom Lavovu. Ukrajinci, odnosno tadašnji žitelji Kijevske Rusije sa središtem u Kijevu, postali su kršćani krajem 10. stoljeća. Kršteni su od Bizanta i otpočetka je Crkva ondje cvala velikim imenima i prožela tu kulturu. Ukrajina u 14. st. gubi nezavisnost. Do 16. st. zapadna Ukrajina približava se Zapadu i nastaje Grkokatolička crkva, koja je u zajedništvu s Rimskom apostolskom stolicom i dio je Katoličke crkve, ali je bizantskog ili grčkog obreda. Problem nastaje od 17. stoljeća, kad se težište države prebacilo iz Kijeva u Moskvu. Formiraju se nacije, no kanonski teritorij ostaje pripadništvo jedne crkve. I to je problem u pravoslavnim crkvama, jer staro središte ima kanonsko pravo na teritorij na kojemu se mogu razviti novi narodi kao što se dogodilo između Srbije i Crne Gore. Kada ti narodi sazriju i požele svoju Crkvu, stvara se napetost s matičnom crkvom od koje se odjeljuju, objašnjava đakon Križevačke biskupije o. Livio Marijan, dodajući kako je, doduše, Moskovski patrijarhat dao neki oblik samostalnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, no u 20. st. Carigradski patrijarhat daje joj potpunu autokefalnost i slobodu. Još u iščekivanju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, svjetski mediji taj su događaj najavili kao "geopolitički raskol stoljeća". Prvo je došlo do teritorijalnog cijepanja tkiva aneksijom Krima i hibridnim ratom u Donbasu. Zatim je došlo do duhovnog raskola. Iako se tu, u stvari, radi samo o vraćanju na tradicije ukrajinske autokefalnosti do 17. stoljeća, što je uzurpirala Moskva. Nesumnjivo je da u ovom procesu ukrajinsko pravoslavlje dobiva šansu za novo konsolidiranje nakon stoljetne podređenosti ruskom imperiju. To nije samo moralna pobjeda nad nepravdom koju je trpjela Ukrajinska pravoslavna crkva od 1686., kada je sinodalnim pismom Carigrad dao pravo moskovskom patrijarhu da posvećuje kijevskog mitropolita. To je i (geo)politički poraz Putina, kome je pravoslavlje samo zamijenilo komunističku partiju – tvrdi Varga, dodajući kako je "cezaropapizam stoljetni model funkcioniranja ruske države i crkve, a sateliti pravoslavne kominterne danas dosežu do Beograda i Banja Luke" te da kidanje tih veza, makar i u birokratskom smislu, nije nimalo jednostavno, jer "stjecanjem autokefalnosti ruska politika gubi veoma važan kanal utjecaja na vjernike, građane Ukrajine, a samim time i na službeni Kijev".
Grkokatolička crkva, čijem se vrhu obratio papa Franjo, prošla je pakao u komunizmu. Kad je nastupila sovjetska vlast, ona je postala ilegalna. Vjernici su morali prijeći ili na pravoslavlje ili u Rimokatoličku crkvu. Dakako, jedina valjana opcija za komuniste bila je prelazak u ateiste. Svi svećenici, biskupi i redovnici su poubijani. Ukrajinci su se skrivali i liturgije održavali u podrumima, potajno prenosili molitve, čak su tajno redili biskupe. Mnogi su svećenici i biskupi završili u logorima kao mučenici. Tek slobodom Ukrajine ponovno je uspostavljena Grkokatolička crkva koja je najveća takva crkva u svijetu s oko šest milijuna vjernika. I jako se širi, jer Ukrajinci kao migranti idu po svijetu, pa ima biskupija i po Njemačkoj, Španjolskoj, Južnoj i Sjevernoj Americi – objašnjava o. Livio Marijan i dodaje kako je ukrajinski narod silno frustriran zbog toga što se želio izboriti za slobodu i živjeti u njoj nakon toga, no upali su u geopolitički žrvanj i sve se to reflektira na malog čovjeka. Uoči ovoga rata grkokatolici i pravoslavci imali su zajedničke procesije. Naime, tamo vlada čudna situacija. Zapadni Ukrajinci su grkokatolici, dok je veliki dio stanovništva pravoslavne vjere i podijeljen u više crkava. I tu je politika odigrala ulogu slično kao u Crnoj Gori. Jer je to kanonski bio teritorij Moskovskog patrijarhata Ruske pravoslavne crkve, koja nažalost u ovoj situaciji slijedi službenu rusku politiku.
Oni su dali Kijevu, tj. Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi određenu autokefalnost i slobodu, no Carigradski patrijarhat, koji je najviši po časti, Ukrajincima je prije nekoliko godina dao autokefalnost i tako je nastala samostalna, tj. autokefalna pravoslavna crkva. Odcijepili su se od Ruske pravoslavne crkve i to je izazvalo silne probleme i nerede, poput onih kakve smo viđali u Crnoj Gori – kaže Marijan, a to potvrđuje i Varga, koji kaže kako je ukrajinska crkvena situacija u mnogo čemu slična problemima s autokefalnošću pravoslavnih crkava u Makedoniji i Crnoj Gori, "s tim da prisustvo Rusije situaciju sa ukrajinskim pravoslavljem čini mnogo složenijom". Tako je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata najbrojnija po broju parohija, odnosno zajednica – kojih je više od 12.000. Na drugom mjestu je Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata s dvostruko manje – oko 5.000 zajednica. Najmanja je Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva koja broji više od 1.000 zajednica – navodi Varga, dodajući kako istraživanja nakon aneksije Krima i konflikta na Donbasu pokazuju da najviše vjernika ipak ima nepriznata Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata – oko 44 posto. Čak duplo manje ima Ruska pravoslavna crkva u Ukrajini – Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata – 21 posto. Ukrajinskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi pripada svega oko 2,4 posteo vjernika. Grkokatolicima se drži 11 posto ukrajinskih vjernika – navodi Varga. O. Livio Marijan kaže kako veliki dio naroda pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi i postoji situacija da je čovjek Ukrajinac, građanin Ukrajine, materinski jezik mu je ruski (jer 50 posto Ukrajinaca ima ruski za materinski jezik), no to ne znači da su oni za ovu rusku političku opciju.
Zajedno mole za mir
– Oni su svjesni da su Ukrajinci i da nisu Rusi, pa je tako nastala tužna podjela unutar samoga naroda, gdje dolazi do tučnjava, svađa i otimanja crkava. Grkokatolička crkva slijedi upute Svete Stolice i pape koji uporno poziva na mir i dijalog – kaže Marijan i dodaje kako u Ukrajini postoji i mala rimokatolička zajednica, mala armenska zajednica te protestantske zajednice. Vjerojatno da Moskovski patrijarhat utječe na ovu svoju crkvu u Ukrajini, dok su Grkokatolička crkva i Ukrajinska pravoslavna crkva prilično nacionalno svjesne i imaju odmak.
Tako da se taj sukob proteže i na crkveno područje. Poglavar Grkokatoličke crkve veliki nadbiskup Svjatoslav Ševčuk i pravoslavni poglavar Epifanije zajedno često mole za mir i šalju zajedničke poruke. Ruski pravoslavni patrijarh Kiril nazvao je u nedjelju protivnike Moskve "silama zla" koje žele izbrisati povijesno jedinstvo Rusije i Ukrajine, ali je ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej pozvao na trenutni prekid rata u Ukrajini, javlja Hina. "Ne dao Bog da se trenutna politička situacija u Ukrajini, bratskoj zemlji nama bliskoj, iskoristi kako bi sile zla, koje se oduvijek bore protiv jedinstva Rusije i Ruske Crkve, pobijedile", rekao je Kiril. Mračne sile zla su, kazao je, one koje se bore protiv jedinstva Ruske Pravoslavne Crkve i zemalja proisteklih iz ruske srednjovjekovne države koje on smatra pradomovinom Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. "Moramo sve učiniti da očuvamo mir između naših dvaju naroda i istodobno zaštitimo našu zajedničku domovinu od svih čimbenika koji bi mogli uništiti naše jedinstvo", poručio je Kiril. Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej, duhovni vođa oko 300 milijuna pravoslavnih kršćana u svijetu, pozvao je na prekid rata.•
