"Ljeposava Stanimirović 1991. prikrivala srpske zločine"

Srpski liječnici žive mještane Tovarnika 1991. proglašavali mrtvima TOVARNIK - Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika godinama pokušava doznati istinu o sudbini 68 mještana ubijenih krajem 1991. nakon okupacije mjesta za koje do sada nitko nije odgovarao. Uvidom u dokumentacijuu sa srpske strane otkrili su kako je za sve ubijene Tovarničane kao uzrok smrti eksplozija, ali nakon ekshumacije hrvatski stručnjaci su utvrdili da su svi mučeni i imali su prostrijelne rane. U dokumentima stoji, prema nalazu tadašnjeg Doma zdravlja Šid i ambulante Tovarnik, da su svi Tovarničani stradali od eksplozije i tako su upisani u Maticu umrlih. Sve dokumente potpisali su voditeljica ambulante Tovarnik iz 1991. dr. Leposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović, po njihovim potvrdama o smrti i uzrocima smrti tadašnji matičar u Tovarniku Zdravko Opačić upisivao je u Maticu umrlih čak i živa mještane, koji su za svoju smrt doznali nakon povratka iz progonstva 1998. godine i morali su upravnim postupkom dokazivati svoj indentitet I poništavati upise u Maticu umrlih.

Nakon okupacije sela vojnici JNA, rezervisti i četnici zarobljavaju prve mještane Tovarnika. Zarobljenike iz podruma odvode u kuću pokojnog dr. Đorđa Cvejića, koja postaje mjesni zatvor, logor i strašno mučilište. Tim zarobljavanjem, maltretiranjem, deportiranjem u Šid i koncentracijske logore po Srbiji, najviše u logor Begejci kod Zrenjanina i Sremsku Mitrovicu, te okrutnim ubojstvima bez suda i milosti, otpočinje prva faza genocida nad tovarničkim Hrvatima. Već te nedjelje ispred pravoslavne Crkve ubijeni su pucnjima u leđa Željko Vrančić, Berislav Šimunić i Antun Šimunić, a kod svojih kuća Manda i Mato Živić, Mladenka i Franjo Kuzmić i Janko Budim. Svjedoci bilježe ubojstva i idućih dana. U srijedu 25. rujna ubijeni su Petar Bilić i Jozo Šišić, Stjepan Matić te Stjepan Kovačević i Ivica Adamović.

Početkom listopada jedna skupina Tovarničana vraćena je iz logora u Srbiji na zahtjev TO Tovarnik i odmah po dolasku uslijedila su nova mučenja i egzekucije, tako da su u utorak 1. listopada ispred srušene katoličke Crkve ubijeni: Filomena Glibo, Ivan Maloševac, Đuro Grgić, Ivan Đankić, Ilija Džambo, Vojislav Selak, a istog dana Antu Markanovića do smrti su u zatvoru premlatili zločinci Miloš Stanimirović i Stevan Srdić. Tijekom listopada i studenog 1991. okupator u Tovarniku uspostavlja vlast koja se očituje odredbama o policijskom satu, radnoj obvezi i rasističkoj odredbi o obilježavanju Hrvata i njihovih kuća. Ubijanje se nastavilo tijekom listopada i studenog, a sva ubojstva, potvrđuju svjedoci, počinili su pripadnici rezervnog sastava JNA i četnici. Mnogi od njih bili su domaći Srbi mještani Tovarnika. Početkom studenog „Skupština mesne zajednice Tovarnik“ donijela je uredbu o iseljavanju Hrvata.