Kardiokirurg Goran Đuzel jučer je uspješno obranio svoj magistarski rad. Ovo je samo još jedan korak u već sada velikoj karijeri ovoga mladog stručnjaka s kojim smo razgovarali.
•Kakvo je trenutno stanje na Kardiokirurgiji u Mostaru?
Proživljavamo uistinu svijetle trenutke i jednu veliku ekspanziju. Po tim podrazumijevam da smo zbilja ušli u fazu gdje smo postali referentni centar za tzv. teške slučajeve. To možemo argumentirati s našim listama čekanja i s patologijom koju liječimo. Kod ukupnog broja pacijenata oko 50 posto, pa i više radi o kombiniranim operacijskim zahvatima. Kombinirane operacije znače da na jednom srcu radimo dvije ili tri različite operacije. Do unatrag 5-6 godina najučestalija bolest je koronarno oboljenje koja zahtijeva operacije kreiranja bypassa...
•Što se trenutno najviše radi kod nas?
Kod nas postaje dominantna kombinacija premosnica i obvezno jedan srčani zalizak koji trebamo sanirati.
•Zašto? Zar nam je tako loš stil života na ovim prostorima?
Pojedinačno kada govorimo o svakom tom oboljenju, možemo reći da se radi o genetskoj predispoziciji, načinu života, stres je na pravom mjestu, pušenje, nezdrava hrana. Međutim, pravo je pitanje zašto su te kombinirane operacije kod nas toliko učestale? Radi se o nedovoljno medicinski educiranoj populaciji. Mi smo ljudi koji ne misle na sebe, kada ih malo zaboli govore kako to nije ništa, tako da se pojavi jedna bolest koja se prebrodi, pa druga, treća i onda bolesnici dolaze u jednom zapuštenom stanju s teškim oboljenjima.
•Mostar je prvi u Europi po iznenadnim srčanim udarima. Je li sve nabrojano razlog ovakvog stanja?
Tu treba dodati i klimatske uvjete. Ovo je jako nezgodan teritoriji, velike vrućine utječu strašno na srčane bolesnike,
•Koliko radite operacija?
Broj operacije od drugih koji određuju koliko ćemo mi raditi. Ne želim ni na koga
bacati krivicu, ali se operacije financiraju iz Fonda solidarnosti koji ima svoj proračun koji je, nažalost, jako mali. Danas imate četiri centra koja imaju svoje kardiokirurgije i to je vrlo malo novca da bi se pokrila sva patologija. Prvu godinu mi smo imali 94 odobrene operacije. Nismo se puno suprotstavljali jer se radilo o početku i očekivati je bilo početnih poteškoća. Druga godina, kada se već tim uigrao, mi smo dobili beznačajno veći broj, da bi ovu godinu dobili 148 operacija. Naš kapacitet je veći, a broj bolesnika koji gravitiraju prema našoj bolnici je znatno veći.
•Kolika je potreba?
Nekih 250 operacija godišnje i s današnjim kapacitetima mi to možemo izdržati. Sada smo na razini jedne operacije dnevno.
•Koliko se čeka na operaciju?
Mislim da se kod nas najmanje čeka. Recimo da je to maksimalno do tri mjeseca. Danas tko dođe u ambulantu na pregled, neće čekati više od tri mjeseca na operaciju.
•Kolika je smrtnost?
Manja je od 2 posto. Kada kažemo smrtnost u kardiokirurgiji, onda trebamo reći nešto više. Kada imate 80 posto pacijenata kojima treba bypass, pto je lakša operacija, onda je i dva posto puno. A ako imate preko 50 posto kombiniranih operacija, onda je 2 posto izuzetno dobar rezultat.
•Koliko SKB Mostar može pratiti razvoj kardiokirugije i onoga što radite?
Tu moram pohvaliti rukovodstvo bolnice na čelu s prof. Antom Kvesićem. Odjel za kardiokirurgiju u ovim teškim ekonomskim uvjetima ima maksimalnu podršku za svoj rad. Prof. Kvesić nam je ogromna potpora.
•Koliko ste do sada Vi obavili operacija?
Kardiokirurgija funkcionira kao tim. Osobno sam bio u Berlinu na 600 operacija i u Mostaru na više od 350. Treba spomenuti i dr. Seju Mulahasanovića, koji je naš učitelj, koji iza sebe ima više od 5500 operacija i čovjek je to čiji sam ja proizvod kada govorimo o kardiokirurgiji.
•Kako vidite budućnosti kardiokirurgije u Mostaru?
Kada je otvarana kardiokirurgija u Mostaru, ravnatelj Kvesić je rekao kako želi imati najbolju kardiokirurgiju u državi. Ako već nije to postigao, onda je na jako dobrom putu.
•Što je još potrebno?
Od zahvata osim transplantacije, ne postoji zahvat koji mi ne možemo raditi. Postoje neki zahvati koji su moderni kao što je npr. transfemoralna ugradnja aortnih zalizaka. To su minalno invazivne procedure koje mi bez problema možemo raditi, ali je financijski problem jer naša država nije sposobna to plaćati. To su jako skupe operacije i skup materijal. Što se tiče našega odjela mi još moramo razmisliti da se kadrovski pojačamo. Ljudi koji rade kardiokirurgiju moraju živjeti taj posao, moraju imati bezuvjetnu podršku svoje obitelji, kolega, šefova i tu je uspjeh zajamčen.
•Kada smo zadnji put razgovarali, rekli ste da mnogi iz Zagreba dolaze na operacije. Postoji li još taj trend?
Dolaze nam pacijenti iz drugih gradova i jako smo ljuti zbog toga. Nismo ljuti na pacijente nego zbog ustanova koje šalju bolesnike. Ne želim da me netko pogrešno shvati. Dobivamo teške slučajeve i ako mi rješavamo te teške slučajeve, onda bi bilo korektno da nas i druga patologija šalje. ustvari, samo da se osigura jedna stvar. Da se omogući bolesnicima koji žele doći u Mostar, neka dođu jer složene operacije su jako ekonomski nezahvalne za bolnicu, a te operacije su potcijenjene u odnosu na to koliko vrijede. Primjera radi, jedna operacija koja se zove operacije po Bentalu (izmjena aortnog zaliska i uzlazne aorte) kod nas se naplaćuje oko 20 000 maraka. Toliko košta samo materijal koji se potroši.
•Koliko ta operacija košta u Berlinu?
Između 30.000 i 40.000 eura. A ista je cijena materijala i u Berlinu i kod nas.
•Tko je kriv za to?
Fond je limitiran, on ima jedan proračun i imaju ljudi koji donose odluke o tome.
Već su nam tri puta obarali cijenu operacije kako bi se više ljudi operiralo. Koronarni bypass je operacija na kojoj bolnica može zaraditi, ali kombinirane operacije su prejeftine, a mi ih radimo jako puno.
