Ljetna pozornica u Opatiji 22. kolovoza ugostit će Momčila Bajagića Bajagu i njegove Instruktore koji će publiku starim i novim hitovima povesti na nezaboravno glazbeno putovanje. Što je sve pripremio za obožavatelje, na kojim je projektima radio tijekom pandemije i kako se snalazi u ulozi djeda, ispričao nam je legendarni glazbenik.
Na popisu vaših koncertnih destinacija ovo je ljeto i Opatija, gdje ćete s Instruktorima nastupiti 22. kolovoza. Koji vam je ovo susret s opatijskom publikom i kakvu set-listu ste im složili?
Mnogo puta svirali smo u Opatiji, na Ljetnoj pozornici, najmanje petšest puta, ali zadnje dvije tri godine nismo svirali ovdje. Volim ovaj prostor i malo me podsjeća na pulsku Arenu i otprilike će biti isti program kao i za koncert u Areni. Neće biti ista set-lista, neke pjesme ćemo zamijeniti, ali to je ono što sviramo sad i što je nedavno dobro prošlo u Puli, sviramo izbor hitova iz svih perioda karijere.
Prošle ste godine na Tašmajdanu održali prvi veliki koncert od početka pandemije, a ovo ljeto svirke su se zaredale kao u ona stara vremena prije nje. Je li vam predah od nastupa dobro došao i kako ste iskoristili to vrijeme, osim što ste izdali album “Ovaj svet se menja”?
Nije mi baš odgovarala ta pauza i mislim da je moglo i bez toga. Super je što smo prošle godine napravili taj koncert, a osim albuma napravili smo i glazbu za film “Nije lako biti čovjek” Duška Kovačevića, napravili smo predstavu “Mačak u čizmama”, mjuzikl “S druge strane jastuka” i uglavnom smo radili za kazalište, a napravio sam i nešto pjesama koje još nismo objavili.
Koliko se ovaj svijet promijenio od vaših glazbenih početaka od sredine 70-ih pa do sada, koje promjene u ovom svijetu su vam drage, a koje niste baš prigrlili?
Toliko se svijet promijenio da se to ne može usporediti. Od promjena mi je drago što je produkcija sada bolja nego onda, kao i oprema, a ostalo je sve komplicirano, nema puno dobrih bendova, pogotovo nema dobrih pjesama jer nema ni puno autora, ali sve je sada nekako glamuroznije jer je oprema bolja, kao i produkcija.
Nedavno je objavljena informacija kako je 2022. godine u Hrvatskoj najprodavaniji bio album “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju” beogradske Riblje čorbe, jedini njihov album pod etiketom zagrebačkog Jugotona (sadašnja Croatia Records), objavljen 1984. godine. Iznenađuje li vas ova informacija, jer danas se albumi ne kupuju pretjerano, a YouTube trending nam pokazuje kako je trap glazba trenutno najpopularnija u regiji?
Ovaj album, kada su mu napravili remaster verziju, stvarno zvuči odlično i izgleda dobro, u stvari sad puno bolje prolazi nego kad je bio objavljen. Čorba tada već nije bila omiljena kad je album izašao i nije bilo dobro vrijeme za Čorbu, ali to je odlično izdanje na kojem su pjesme “Kad hodaš”, “Muzičari koji piju” i “Casablanca”... dio je to mojih pjesama, a ima i dobrih Borinih pjesama. U stvari, ispalo je da je album puno bolji nego što bi se moglo zaključiti prema kritikama koje je dobio kad je tek izašao.
Rado pišete glazbu za serije i filmove, a izjavili ste kako je instrumental za uvod filma “Nije loše biti čovek” najbolji koji ste ikada napisali. Kako je nastao i zbog čega je najbolji?
Najozbiljnije mi zvuči, uz veliku pomoć Saše Loknera, to je lijepa tema i mislim da svaki dobar film treba imati dobru temu. Ovo je instrumentalna tema, a rijetko sam to radio za filmove i uglavnom su mi teme bile s pjevanjem i zato mi je ovo tako draga skladba. Svakako ćemo je uvrstiti u program kad budemo radili nastupe s gudačima i filharmonijom.
Puno je vaših kolega preminulo u posljednje dvije godine, napustio nas je ove godine i Aki Rahimovski, imate li strahove od starosti i smrti ili se držite one “živi kao da ti je svaki dan posljednji”?
Svi imaju strahove, ja nemam neke pretjerane strahove. Žao mi je Akija i bio sam gost na koncertu u njegovu čast i bilo mi je teško i nisam bio najbolji tamo i još sam bio prehlađen u to vrijeme. Teško mogu pjevati pjesme koje pjeva Aki jer smo potpuno različiti pjevači, ali bilo smo prijatelji i bio je red da se pojavim na koncertu njemu u čast.
The Rolling Stonesi ove su godine bili na turneji kojom su obilježili 60 godina na sceni, vidite li sebe na pozornici u njihovim godinama?
Imamo plan kako obilježiti 40 godina karijere, što je za malo više od godinu dana, a sad baš 60 godina na sceni, ne znam hoće li nas sreća i zdravlje te ostalo poslužiti, ali volio bih obilježiti i 60 godina karijere.
Pišete i za druge glazbenike, jeste li ikada nekog odbili i požalili te s kim ste najlakše pronašli zajednički umjetnički jezik?
Možda sam nekada nekoga odbio i nisam požalio jer nisam znao što bih radio za te izvođače, a ako prihvatim suradnju, onda se potrudim i radim to kao što bih radio za sebe.
Je li vas iznenadilo zanimanje javnosti kada se doznalo da ste se rastali? Uspjeli ste dugo zadržati tu informaciju samo za sebe.
Nije me iznenadilo i mislim da je bilo pametno što sam uspio dugo zadržati tu informaciju za sebe i nije bilo velike panike. Svoj privatni život ne iznosim u javnost i bilo mi je drago i zbog djece što to nije izašlo odmah u javnost, njima je bilo lakše zbog toga.
Ove godine postali ste djed, čuvate li unuku i planirate li možda izdati neku glazbu ili album za djecu?
Izdavao sam i radio pjesme za djecu i prije nego što sam postao djed, vrlo rado to radim. Kako nisam često kod kuće, zadnji sam na listi koji će čuvati unuku, ali uvijek volim naći vrijeme koje ću provesti s njom. Sad ima osam mjeseci i zbilja je slatka, a djecu doista volim.
