Uz pomoć Amerike, vlasti u Turskoj moraju snažno politički utjecati na prostor BiH, Kosova, Albanije. Ovo je temeljni zaključak u knjizi “Strategijska dubina“ čiji je autor aktualni turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu. Prema pisanju lista “Preporod”, službenog glasila Islamske zajednice u BiH, knjiga je “svojevrsni manifest turske vanjske politike za sadašnjost i budućnost, a čije je poglavlje o Balkanu za spomenuti list preveo Sedad Bešlija. Kad se spomene podatak da je knjiga izdana 2001. godine i kad se analizira koji je utjecaj Turska upravo preko SAD-a postigla na Balkanu, a pogotovu u BiH koja je, spomenimo, izlobirala i uspostavu aktualne vlasti u Federaciji BiH, onda su se dijelovi iz Davutogluove strategije odavno počeli provoditi.
“Za razliku od 19. stoljeća”, piše prvi čovjek turske diplomacije, “u novoj konjukturi, najvažniji čimbenik je SAD”. “SAD”, nastavlja dalje, “svoj utjecaj na tom području nužno mora osloniti na čimbenike koji su ostali izvan njemačke i slavenske zone utjecaja. SAD koji je uvidio da su Mađari, Hrvati i Slovenci na političkoj ravni naklonjeni Njemačkoj, Srbi Rusiji, a Bugari, Rumunji i Grci, u konjukturalnom smislu, objema stranama, htjeli-nehtjeli, nastojat će na sceni održavati bošnjački i albanski element kao aktere balansa u regiji.
Na toj točki, Turska, ne suprostavljajući se i ne prekidajući diplomatske odnose s Njemačkom i Rusijom, treba raditi na realizaciji regionalnih ciljeva koji se poklapaju s ciljevima SAD-a. Bliskost s Bošnjacima i Albancima po Davotogluu je glavna prednost Turske. Budućnost Bošnjaka i Albanaca predstavlja balkanski ključ u pogledu kako geokulture tako i geopolitike. Najvažnija nepromijenjena strateška prednost za Tursku na Balkanu, koji živi u trusnim i promjenjivim regionalnim odnosima, ogleda se u tome što su društva koja su ostala iza Osmanlija i svoju sudbinu vežu za regionalnu moć i utjecaj Turske, ostala na svojim područjima u kojima nastoje jačati svoju sigurnost.
Linija koja se sa sjeverozapada proteže od Bihaća preko srednje i istočne Bosne, zatim Sandžaka, Kosova, Albanije, Makedonije, Krdžali do istočne i zapadne Trakije predstavlja, sa stanovišta geopolitike i geokulture Balkana, koridor od životne važnosti za Tursku. Ako se pažljivo pogleda, Srbi su u ratu u Bosni nastojali prekinuti komunikaciju upravo na toj liniji, te su okupacijom istočne Bosne presjekli vezu srednje Bosne i Sandžaka s Kosovom, a nastojali su izolirati Bihać kao otok držeći ga pod opsadom.
Na dnevni red po Davutogluu treba staviti prijedlog o utemeljenju jedne vrste UNESCO-a u BiH koji bi na zajedničkom planu zaštitio kulturno tkivo, nakon kulturocida koji se na tom području dogodio. Jer, najveću štetu ovog kulturnog “čišćenja” doživjelo je osmansko-tursko kulturno naslijeđe.
Da se SAD barem malo postenije odnosi prema bh-Hrvatima bili bi im naklonjeni u istoj mjeri kao i Njemackoj. Sve sto su Amerikanici uradili bilo je sustavno krsenje BiH-Ustava na stetu Hrvata.