Enis Bešlagić još jednom briljirao

Dragi Bog me nadahnuo da kažem onih desetak rečenica na Pečatu

18.05.2016.
u 07:00

U organizaciji AIESEC-a, u dvorani hercega Stjepana Kosače u Mostaru održano je predavanje europskog prvaka u boksu Damira Belje i osobe godine u BiH, prema izboru Večernjakova pečata, poznatog glumca i humanitarca Enisa Bešlagića. Više od 500 studenata Sveučilišta i Univerziteta uživalo je slušajući popularni dvojac. - Trenirao sam gladan. Prošao teške trenutke u životu, ali sve se vrati i nakon padova ustaneš jači nego ikad. Sve ovo što radite, radite srcem. Budite jedno. Različiti ste, a tako slični. Ovo je Bogom dana zemlja koja nudi brojne mogućnosti. Iskoristimo to. Imamo potencijal da nam ovdje bude bolje, kazao je mostarski, europski prvak Beljo.

U vremenu srednjeg staleža

Nakon njega, riječ je uzeo Bešlagić. - Kad sam krenuo na svoje životno putovanje, nitko me nije imao pogurati. Odrastao sam u jednoj normalnoj obitelji, tad je još postojao srednji stalež kojeg se vi ne sjećate, i ja sam bio u jednoj sredini koja je mogla otići godišnje deset dana na more. Živjeli smo skromno, ali svi smo živjeli zajedno, bez predrasuda. Predrasude su to što nas danas razdvaja. Ograničava nas da mi uspijemo i napravimo nešto... Primjerice, i komentari na internetskim portalima stvaraju predrasude o nekom... Mi danas imamo torove u kojima ste vi, nažalost, odrasli i vi odlazite iz ovih torova jer vam ih je dosta. Vi želite ići u Europu, vi želite ići u svijet gdje vas ljudi neće pitati tko ste, što ste, kako ste, nego što znate i koliko znate. Ocjenjuju vas ljudi po znanju i onome što vi umijete, kazao je na početku govora popularni glumac. Svoj dug i uspješan radni vijek počeo je radom na groblju u Njemačkoj.

Uspio zahvaljujući Bogu

- Nitko od vas, vjerujem, nije imao takav put da je krenuo kao ja kao izbjeglica. Radio sam na groblju u Munchenu koje graniči s najvećim državnim zatvorom. Pa kad su dva zatvorenika pobjegla iz zatvora i tu se krila, došla je policija i ja sam počeo trčati iz te svoje radoznalosti kako bih otkrio vide li mene stvarno ti helikopteri koji su nadlijetali područje. Onda su mene ganjali misleći da sam ja jedan od tih koji su pobjegli u zatvoru. Ja sam se “predao”, zaustavio, a helikopter je oko mene nastavio kružiti, i policajci s psima su me opkolili. Pomislio sam: “Bože dragi, odem iz rata u BiH i sad da poginem na groblju u Njemačkoj.” I preživio sam to, i živeći s tim Nijemcima nauči se čovjek životu. Shvatiš npr. da su nam i emocije stvorile problem. Jedan dan mlada žena nosi urnu, iza nje ide eventualno 12 ljudi, pripremili smo mi sve za pogreb i kaže jedan od mojih kolega: “Ooo, veliki pogreb...” Ja gledam, što je veliko, nema 12 ljudi, a kod nas ih 500 dođe, ni ne znaju čovjeka. Bude ono: Vidim, dolje pogreb? Susjed kaže: “Da, to je od rođaka onaj pa idem na pogreb, a mogao si i ti.” Onda ti kažeš: “Pa hajmo.” I skupi se svijet. Zbog emocija kod nas je bilo raznih problema i zbog tog i danas opterećuju vas mlade i hvataju vas na emocije govoreći vam stalno: “Vi ste ti i ti”, kao da vi ne znate tko ste. Nađe se neki 80-godišnjak i želi opteretiti sve one ranije naraštaje jer zna da će za dvije godine umrijeti pa želi da poslije njega svi umru. Vi, djeco, morate odrastati bez ikakvih predrasuda i graditi svoje priče. Ostave vam Prvi, pa Drugi svjetski rat, pa vas planiraju za Treći. I kako vas učiti ekonomiji. Uče vas da budete od onih vojnika koji će sutra u nekim dokumentarcima ležati u pijesku i biti nevažni likovi, upozorio je sjajni glumac studente Sveučilišta i Univerziteta u Mostaru koji su se okupili u Kosači. Istaknuo je da je svatko individua za sebe i da mladi odlaze jer im je dosta tog nametanja tko su i što su. - Vi morate graditi svoju priču. Jako sam ponosan što sam tu pred vama. Kad sam izabran za Osobu godine imao sam veću tremu. Znojio sam se jer znam da je ovdje tada prema meni bilo i negativne energije. Kad kažete to, zapitate se kasnije: “Što ti je to trebalo, čovječe? Da te netko ganja i da ti prijeti zbog 10 rečenica u kojima nikog nisi prozvao imenom i prezimenom.” Onda shvatite da ste uspjeli zahvaljujući dragom Bogu. Ja tih 10 rečenica ne bih nikad izgovorio da nisam rekao “Bože, ti kroz mene reci” i taj govor koji sam dugo pripremao bio je upravo Njime nadahnut, ističe Bešlagić osvrnuvši se tako na nagradu Večernjakov pečat za Osobu godine. Istaknuo je da je u državi problem što se sve gura na nacionalno. - U ljudima postoji potreba da negativnost iskazuju, ali ne mora značiti da je sve usmjereno na nacionalno. Kad se posvađaju u Sarajevu dojučerašnji prijatelji, koji pritom niti idu u crkvu niti idu u džamiju, i zovu se Ivan i Mustafa, i oni na vijestima kažu pobili se u Sarajevu Bošnjak i Hrvat, sve se diže na noge i sve se servira ljudima kao nacionalna netrpeljivost i poručuje se: “Nemojte se ni s kim družiti, samo sa svojima. Evo 20 godina se nitko ni s kim ne druži. Ali ja kad dođem po potvrdu, meni moj pravi probleme. Ne pravi probleme tebi iz Mostara netko u Sarajevu da dobiješ tu potrebnu potvrdu. Mladi, osvijestite se i razbijajte predrasude. Kad sam ja otišao snimati u Srbiju “Ivkovu slavu”, rekoše “ti otišao među četnike”, kad sam u Hrvatsku “Našu malu kliniku”, kažu ti “otišao među ustaše”, kad sam s “hafizom”, kažu eno ga on u vehabije. Ne može se nigdje. Ali, ja sam se počeo približavati ljudima i kad to počnete činiti, razbijati svoje predrasude, automatski i taj drugi razbija svoje, ističe sjajni glumac.

Pjesme “po kajdanci”

Naglašava da je poštovanje prema drugom najvažnije i da se tako svi nacionalni konflikti mogu prebroditi i sve se može napraviti. - U B. Luci slavi se srpska Nova godina i tamo sam ja došao svojim prijateljima. Oni zasjeli, njih 500. Ja kažem: - Dobar dan, iz Islamske zajednice BiH čestitam vam novu godinu. Tu je naš bend i mi ćemo vas malo zagrijati. Oni se smiju, moji prijatelji poznaju moje šale. I ja ‘k’o fol’ počinjem svirati, ali, eto, zaredali se bošnjački pjevači Merlin, Džinović, Halid Bešlić... I jedan gospodin popio i dođe do mene, kaže ne sviđa mu se glazba. Ne poznajući me, dolazi meni kod klavijatura i govori mi: Daj, nemoj više tih “balijskih pjesama”. Ja kažem: “Pa ne možemo sad mijenjati, tako nam je po kajdanci.” Kaže on: “Znam nego ima i naših pjesama.” Ja sad ne znam što je naše, a što je njihovo i kažem mu: “Vjeruj mi, brate, još samo tri njihove i onda idu naše”, i to ispadne sjajno i mi se svi na temelju toga nastavimo šaliti. I sad da je bio neki “konj” na mom mjestu pa rekao “koje vaše, koje naše” pa da sam onda zaradio šaku, bilo bi: “Prebili našeg Enisa Srbi u B. Luci”. Ma dajte... Lijepim ponašanjem, poštovanjem, šalom sve možemo napraviti kako treba, istaknuo je glumac i onda dao pouku mladima: - Izgovorite ono što mislite, zezajte se i nekako živite punim plućima. Ne dajte da vas drže u tim torovima. Vaš je cijeli svijet, vi možete sve promijeniti, naglasio je i poručio mladima da je razboritije da planiraju život.

Nemamo se čega stidjeti

- Kod nas svaki naraštaj pravi kuću. Ako djetetu kažeš kako ima kuću, ono broji kako je to djedova kuća iz 2. svjetskog rata, pa kao prema tome nije za život. Pa ako se ne može završiti, onda slijede teški životni uvjeti, pa selidba i svako malo netko se odseli. A tako dajemo svijetu izuzetne genijalce. Pa mi smo napravili hrvatsku, srbijansku, crnogorsku, slovensku i bh. u svim reprezentacijama. Pa dajemo i političke vrhove u državama, a netko nam kaže da smo glupi. Pa ovdje takvi genijalci žive. Imamo takvih kvaliteta da se nemamo čega stidjeti. Vi mladi ste naša snaga. Razbijajte predrasude i svaki dan naučite nešto novo, kazao je u nadahnutom, briljantnom i zanimljivom govoru mladima Enis Bešlagić, Osoba godine u BiH u izboru Večernjakova pečata.•

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije