- Brinemo se za plin, a prije 35 godina nitko nije znao ni što je to, kao da smo dotad i kuhali i grijali se zahvaljujući tom energentu, a ne drvima koja su nas, uz ostalo, sačuvala tijekom stoljeća - kazao nam je jedan od sugovornika s kojim smo ovih dana problematizirali temu vezanu uz zaustavljanje protoka plina iz Rusije prema Europi, što će se osjetiti i u BiH, piše Večernji list BiH..
Da je situacija teška, u to se iz dana u dan uvjeravamo, ali svojim ponašanjem i panikom, pogotovo u protekle dvije godine, dodatno pogoršavamo situaciju.
Pandemija, rat, kriza...
Istina je da živimo u doba pandemije koronavirusa i "buđenja" nekih nepoznatih virusa, istina je i da traje rat na europskom kontinentu u kojem su akteri veliki proizvođači hrane i preparata za hranu, istina je i da je situacija s energentima najteža u proteklih nekoliko desetljeća, međutim, istina je i da se stvarima na koje ne možemo utjecati opterećujemo više nego što bismo trebali, umjesto da si olakšamo i nađemo neki svoj mir te svrhu življenja. Upravo o tome razgovarali smo i s dr. sc. Markom Romićem. Čovjek koji je i izvan rodne Hercegovine izgradio ime kao vrstan psiholog i koji je pomogao brojnima govorio nam je o situaciji u kojoj smo se našli, ali i uputio praktične savjete građanima.
- Najprije mislim kako je pametno smanjiti broj izvora informacija i odabrati jedan medij kojemu vjerujemo ili eventualno dva te ih se držati, a drugi, općeniti savjet je više se okrenuti stvarnosti oko sebe, svojoj obitelji, svom susjedstvu. Oni koji imaju posao, neka se okrenu svom poslu, oni koji imaju neko imanje, neka se okrenu svom vrtu u koji će nešto zdravo posijati, zasaditi... Ljudi se trebaju okrenuti prirodi - priča nam dr. sc. Romić. Ističe kako će upravo takve stvari odmaknuti ljude od onoga što ih je preokupiralo u posljednje vrijeme.
- Previše smo zaslijepljeni i zalijepljeni za razne ekrane - od svojih mobitela, računala do televizora. Treba značajno reducirati vrijeme koje tako provodimo - kaže dr. sc. Romić. Spominjemo mu primjere o kojima su nam govorili prosvjetni djelatnici - kako su neka talentirana djeca nakon "učenja na daljinu" gotovo zaboravila govoriti kada su ponovno krenula na nastavu. Trebalo ih je ponovno učiti izražavati se, a nekoliko mjeseci ranije ta su djeca postizala izvrsne rezultate i bila pokretači komunikacije sa svojim učiteljima, vršnjacima... Pitamo ga i je li upoznat s nekim ozbiljnijim istraživanjima u BiH u posljednje vrijeme vezanima upravo uz ovakve probleme.
- Nisam upoznat je li rađeno neko istraživanja u tom smislu, ali s obzirom na to da smo sredina u kojoj se takve stvari ne rade često, prije će biti da se ništa nije događalo. Međutim, takva istraživanja morala bi se raditi ovdje kako bismo svi znali što nam je činiti, odnosno da se cjelokupno društvo uključi u rješavanje određenih problema. Kada budu rađena takva istraživanja, vjerujem kako će rezultati biti jako loši. Nažalost, ne mogu biti drukčiji jer se već jako dugo ide u pogrešnom smjeru - ističe dr. sc. Romić.
Naglašava kako treba pojačati komunikaciju, i to ne samo među djecom, osvrćući se na spomenuti problem jer "učenje na daljinu", koliko je god u danom trenutku bilo učinkovito, bez funkcioniranja "oči u oči" nije dugoročno rješenje. Komunikaciju treba pojačati i među odraslima jer ljudi se otuđuju te sve više grade svoj lažni, virtualni svijet, osame se, postaju depresivni i u jednom trenutku shvate kako su izgubili ljude oko sebe upravo zbog tog virtualnog načina življenja.
Vratiti se u stvarni život
-Posljednjih 25 godina kao da smo postali privjesak svim tim tehničkim sredstvima, kao da ne znamo živjeti kako se nekad živjelo. Značajno smo reducirali komunikaciju sa susjedstvom, radnim kolegama i glavnina naše komunikacije odvija se između nas i virtualnog svijeta - upozorava dr. sc. Romić i ističe kako je vrijeme za promjenu jer postajemo robovi tehnologije i sve teže zamišljamo život bez nje, a takav život prepun je lažnog, virtualnog sjaja, umjesto da nam je ta tehnologija, kako je i zamišljena i kako ju se svojedobno predstavljalo, pomagalo.
