Primorski dio općine Neum, bez dvojbi, svijet je za sebe. Iza uskog obalnog pojasa nešto slično kao neumska brda i brdašca na području Bosne i Hercegovine ne može se vidjeti. Poput tropskih šuma, ti predjeli su uvijek zeleni - i ljeti i zimi.
Specifična vegetacija
Za to je zaslužna specifična vegetacija sastavljena od hrasta crnike ili česmine, zatim zelenike, lovora, planike ili na hercegovačkom krajnjem jugu uobičajeno maginje i sličnog zimzelenog raslinja. U taj uvijek zeleni ogrtač na pojedinim lokacijama "prošverca" se i pokoja divlja maslina. Proviriti u to carstvo ljutog krša veliki je izazov jer kamenje je neobjašnjivo oštro za ostatak juga Hercegovine, a sliku upotpunjuje nevjerojatan gustiš. Srećom, pametan savjet zlata vrijedi, pa su nas u dvojbi na koje se brdo uspeti - Čolopek, Zečun, Kiševsku gradinu ili neko od brda prema jugoistoku - dvojica mještana uputila, u prvi mah činilo se, na najudaljenije - Kiševsku gradinu. Rekoše:
- Tamo je probijan put za repetitor, čije smo postavljanje zaustavili pa, ako vam ne smeta kupina, najlakše vam se na to brdo popeti.
Povjerovasmo što nam se višestruko isplatilo jer Kiševsku gradinu (dio koji gravitira selu Kiševu), koju kako smo doznali, neki zovu Grad, pa i Moševačka gradina (dio koji gravitira Moševićima), uspon nije bio problematičan. Da bismo se uvjerili u naziv, provjerili smo u katastru općine Neum, odakle su nam kazali da toponim nema neki određeni naziv, s tim da se parcele na samom brdu zovu Ljubica. Samim tim i brdo se može "krstiti" imenom - Ljubica. Ako postrani ostavimo toponimiju, može se reći da je upravo Ljubica, da je tako nazovemo, koliko smo vizualno mogli utvrditi, najpodesnije brdo za promatranje tog dijela neumskog zaleđa. I ne samo to, pravi je eldorado keramike koja upućuje na to da je tim prostorom, vjerojatno u metalno doba (3500 godina pr. Krista do 1. stoljeća), moguće i kasnije, bujao život. Tek što smo krenuli uzbrdo, suputnik Vinko Herceg, malo je reći arheolog amater, nego u pravom smislu riječi uspješni istraživač zaboravljene baštine, desno od teškim strojevima izgrađene ceste ne ustvrdi da se odmah tu uz put nalazi "tipično helenistička nekropola s okruglim tumulima i središnjim elipsastim ukopima unutar grobnih mjesta. Tumuli su uvezani jedni u druge u obliku prstena, ali djelomično devastirani - zaključi suputnik.
Nastavili smo dalje, svakim se metrom uvjeravajući da je nekada davno to bilo za ljude značajno područje. Keramike je bilo na svakom koraku, čak se i potpisniku ovih redova osmjehnula sreća u obliku slomljene ručke od amfore. Gospodin Herceg konstatira kako to obilje izlomljene keramike potječe od različitih posuda, amfora, vrčeva, plitica, dijelova kamenih alatki - žrvnja, brusa, sjekire, glačala…
- Gradina Ljubica potpuno je devastirana do pod sami vrh sa zapadne strane, zbog probijanja cesta. Ima izvrstan strateški položaj jer kontrolira brdske masive na zapad, jug, istok, pa i sjever, sela Kiševo i Moševiće te zaravni između njih. Ova gradina ima mnogo toga za reći. Pozivamo arheološku i drugu stručnu javnost da se pozabavi zaštitom i promocijom ove moćne ilirske helenizirane zajednice i njezina utjecaja na povijesna zbivanja u ta pradavna vremena - zaključio je marni istraživač Vinko Herceg.
Zaustavljeni graditelji
Uglavnom, ljubitelji starina i vlasnici parcela zvanih Ljubica su združenom akcijom, rekoše, zahvaljujući podršci Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine HNŽ-a, zaustavili nemarne graditelje. S druge strane, zadovoljili smo znatiželju što se sve to nalazi na brdima u zaleđu Neuma, na koja gotovo nitko ne obraća pozornost, iako su pravi sukus mogućnosti od arheoloških, turističkih, izletničkih... To je nestvarna ljepota na kojoj smo, uz spomenute biljne vrste, susreli i sominu, koja je rijetkost u BiH, divlji badem i slično.
