Uz uobičajene probleme, počevši od vremenskih prilika, preko neuređenog i potpuno liberaliziranog domaćeg tržišta, skupe i rascjepkane proizvodnje, izostanka poticaja primarnoj proizvodnji i slično, poljoprivrednici u planiranju proizvodnje prisiljeni su razmišljati i o onim svjetskim.
Potvrda tomu stiže od Marinka Merdžana, proizvođača lubenica, koji je u koncesiju uzeo šest ha zemlje nadomak Čapljine.
- Ove sezone lubenica se prodala, čak je nedostajalo robe na tržištu. Visoke temperature tijekom ljeta su pogodovale prodaji, ali su utjecale i na smanjenje uroda. Dolina Neretve pogoduje svakoj poljoprivrednoj proizvodnji, posebice povrtlarstvu. Tu su aluvijalna tla koja je stoljećima nanosila Neretva i imamo uzgoj vrhunske kvalitete bilo koje kulture, pa tako i lubenice. S kvalitetom lubenica iz doline Neretve ni jedna se ne može usporediti. Obilje vode i sunca daje najviše šećera i najveću kvalitetu lubenica u BiH.
Planirati se mora u poljoprivredi. Proizvođači već sada moraju znati što će saditi iduće godine, međutim, situacija je kompleksna, ne znamo kako će se stvari razvijati. Vidimo da Rusija otežava uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Turske, a ti bi se proizvodi onda mogli naći i na našem tržištu. Znamo da je Turska veliki proizvođač. Nedavno, kad je ruska granica zatvorena, za samo dva dana ostalo je blokirano 1600 šlepera. S Turskom imamo ugovor o povlaštenoj trgovini. Što ako samo jedan posto te robe završi u BiH? Mali smo proizvođači. Već sama pomisao na blokiranje šlepera na ruskoj granici dovoljna je da se zamislimo. Koja je to proizvodnja? Koja je to mogućnost pritiska robe izvana? Mi s malom proizvodnjom smo nebitan čimbenik. Jedina mogućnost je da se pojavi neki izvoznik za Rusiju. Međutim, osnovni problem je u maloj proizvodnji. Veća proizvodnja uvijek nađe tržište, mala poput naše, teško..., ističe, uz ostalo, Marinko Merdžan.
