Mladi Hrvat Leo Fel, magistar prava s diplomom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 2022. zaposlen je na Sveučilištu u Luksemburgu kao doktorand na interdisciplinarnom projektu koji uključuje političke, pravne i računalne znanosti. Istraživanje ovog mladog hrvatskog znanstvenika bavi se različitošću ishoda u uvođenju internetskog glasanja u Europi kroz studije slučaja Estonije, Švicarske, Norveške, Nizozemske i Francuske.
S njim smo razgovarali o praksi elektroničkog glasanja, oko kojega su postojale inicijative i kad je BiH u pitanju, te drugim stvarima vezanim uz ovu tematiku.
Večernji list: Je li elektroničko glasanje zaživjelo u svijetu u pravom smislu riječi?
- Kada govorimo o elektroničkom glasanju, razlikujemo glasanje putem glasačkih računala na biračkim mjestima i glasanje na daljinu putem interneta. Prvi način e-glasanja, preko glasačkih računala, ima šire korištenje u svijetu. Glasač dolazi na biračko mjesto, no umjesto papirnatog glasačkog listića, pristupa glasačkom računalu i obavlja glasanje. Neka računala ispisuju listić koji se skenira i ubacuje u glasačku kutiju, a neka izravno pohranjuju glas bez ispisa listića. U pravilu, takva računala nisu spojena na internet, a njihova isključiva namjena je glasanje, to jest ne koriste se ni za jednu drugu namjenu. Internetsko glasanje je drugačije jer je riječ o glasanju na daljinu. Glasač može dati svoj glas putem svog uređaja koji je povezan na internet s bilo kojeg mjesta na svijetu. Način dokazivanja identiteta je raznolik – Estonija koristi prijavu putem elektroničkih osobnih iskaznica, dok se u Švicarskoj pristupni kodovi za testno glasanje dostavljaju poštom. Svi glasovi pristižu na poslužitelj i nakon završetka izbora utvrđuju se rezultati. U većini slučajeva internetsko glasanje je dodatni način glasanja pa je potrebno te rezultate zbrojiti s rezultatima papirnatog glasanja.
Krajem 1990-ih i početkom 2000-tih vladao je optimizam vezan uz internetsko glasanje i vjerovalo se da će ono biti moguće vrlo brzo te da je riječ o neizbježnoj novini u izborima diljem svijeta. Mnoge države pokrenule su projekte razvoja sustava za internetsko glasanje, poput SAD-a, koji je bio zainteresiran omogućiti glasanje svojim vojnicima i diplomatskom osoblju diljem svijeta. Takvi projekti pokrenuti su i u Europi - u državama poput Estonije, Finske, Nizozemske, Norveške, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva. Usporedno, glasačka računala počela su se testirati, odnosno koristiti u, primjerice, Irskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj. Sredinom 2000-tih Nizozemska je u potpunosti prešla na e-glasanje na biračkim mjestima te je tradicionalno papirnato glasanje u potpunosti bilo ukinuto.
Uistinu, s odmakom od dvadesetak godina može se reći da je u svijetu, također u Europi, sve naslućivalo da će e-glasanje ubrzo postati ako ne glavni, onda barem alternativni način glasanja na izborima. No, događaji koji su uslijedili ubrzo su onemogućili tu viziju...
Večernji list: Koje države koriste elektroničko glasanje na izborima i kakvim se ono pokazalo u takvim složenim procesima? Rekli ste da su mnoge države odustale od tog "noviteta".
- Neke od država koje koriste e-glasanje na biračkim mjestima su Sjedinjene Američke Države, Indija, Brazil i dijelovi Belgije. S druge strane, glasanje na internetu ima prilično manju primjenu i često se ne koristi za najvažnije izbore. Tu možemo spomenuti konzularne i zakonodavne izbore za francusku dijasporu, lokalne izbore u Kanadi, primjenu u nekim ruskim regijama te Estoniju kao jedinu svjetsku državu koja nudi internetsko glasanje svim građanima za sve vrste izbora. Ipak, riječ je o malom broju država, posebice kad je riječ o internetskom glasanju.
To je pomalo kontraintuitivno, tim više što danas mnogi kupuju preko internetskih trgovina i koriste internetsko bankarstvo. Glavna razlika je u tome što kod izbora svaki glas mora biti zaštićen i tajan, odnosno ne postoji poveznica i mogućnost rekonstruiranja tko je kako glasao. S druge strane, kod transakcija putem interneta postoji trag i zna se tko je što i kada kupio te je u slučaju poteškoća moguće pomoći korisniku. Moguće je rekonstruirati tijek rada korisnika i u tome leži sigurnost i povjerenje u takve sustave.
Također, izbori su temelj demokracije i uvođenje bilo kakve inovacije sporo je i konzervativno. Jedino je Estonija vrlo brzo uvela internetsko glasanje. U drugim državama to je bilo mnogo sporije i što su više istraživale i testirale, to su više naginjale odluci da ovaj način glasanja ipak ne uvedu. Pokazalo se da je vrlo teško, ako ne i nemoguće, sva postojeća pravna načela koja se tiču izbora preliti u računalne sustave za internetsko glasanje. Trenutačno razmišljanje najvećeg dijela računalnih znanstvenika je da sigurno internetsko glasanje još nije moguće, ali da treba nastaviti s istraživanjem te da bi u budućnosti možda moglo doći do zadovoljavajućeg rješenja. Uostalom, kada je internet tek nastao, mnogi nisu bili svjesni svih opasnosti koje vrebaju. Danas znamo da postoje lažni profili na društvenim mrežama, krađa osobnih podataka, virusi koji mogu zaraziti računalo i slično. Internet više nije tako sigurno mjesto kao što je u početku bio.
Večernji list: Koja je glavna prednost ovakvog oblika glasanja?
- Kada se uvode inovacije, treba razmotriti sve pozitivne i negativne strane. Kod internetskog glasanja glavna prednost je navodna povećana izlaznost na izbore. U Estoniji nije došlo do povećanja izlaznosti, moguće je tek da je spriječen njezin pad i da je internetsko glasanje pomoglo stabilizaciji postojećih razina izlaznosti. To navodi na zaključak da razlog neglasanja na izborima nije tehničke prirode, dostupnost biračkog mjesta, već ima mnogo čimbenika, poput razočarenja u politiku i političare, otuđenosti, uvjerenja da "moj glas ne može ni na što utjecati pa je bolje i ne sudjelovati" i tako dalje. Tehnologija nije čarobni štapić – društveni problemi rješavaju se prvenstveno društvenim mjerama. No, situacija s glasačima u inozemstvu mogla bi biti malo pozitivnija – švicarski primjer pokazuje da dijaspora ima najveće koristi od glasanja na daljinu zbog spore dostave izbornih materijala poštom.
Neke od drugih mogućih pogodnosti su brže utvrđivanje rezultata, smanjen postotak nehotično poništenih listića, ugodnost glasanja u vrijeme i s mjesta koje odabire glasač te uključivanje u demokratske procese građana koji žive u inozemstvu. Tu je i argument "zato što sve ionako radimo na internetu", dakle argument suvremenosti.
Kad je riječ o glasačkim računalima na biračkim mjestima, starije generacije pokazale su brojne tehničke nedostatke i neusklađenost s pravnim načelima. Poznat je primjer jedne skupine nizozemskih računalnih stručnjaka koji su nabavili originalno glasačko računalo i na televiziji pokazali sve manipulacije do kojih može doći. Također, priličan problem bila je i mogućnost presretanja signala iz računala pomoću uređaja izvan biračkog mjesta te posljedično ugrožavanje tajnosti glasanja.
Njemački ustavni sud 2009. bavio se glasačkim računalima te je ustanovljeno da svatko mora moći lako provjeriti glavne korake glasanja i kako se glasovi broje, a da pritom ne treba imati stručna znanja. Ondašnja glasačka računala nisu bila u skladu s tim standardima, što je značilo kraj njihova testiranja u Njemačkoj.
Općenito, zanimanje za glasačkim računalima na biračkim mjestima znatno je manje od internetskog glasanja. Naposljetku, ni sami političari nisu sigurni što dobivaju, a što gube uvođenje e-glasanja. Oni iza sebe imaju već mnogo utakmica u nogama s papirnatim glasanjem, a ovakva novina donijela bi im brojne nepoznanice.
Večernji list: Može li se sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da će elektroničko glasanje spriječiti izborne krađe ili da sustav neće pasti, da ga nitko neće napasti?
- Postojeći načini provedbe izbora omogućuju raspršenost biračkih mjesta. Da bi netko utjecao na krajnji rezultat, mora napasti veći broj fizičkih biračkih mjesta, a da pritom prođe neopaženo - to je vrlo zahtjevno. Kod internetskog glasanja, upravo zbog svoje skrivenosti ljudskom oku, mnogo toga ne vidimo te svoje povjerenje dajemo osobama koje stoje iza razvoja tog sustava. Osim što je riječ o centraliziranim sustavima, što olakšava napadačima, treba reći da postoje mogući uspješni napadi koji neće biti nikad zamijećeni.
Izborni sustav i metode glasanja su sigurni i pošteni onoliko koliko su osobe koje stoje iza njih. Na kraju krajeva sve se svodi na poštenje i čestitost, a iz kojeg izvire povjerenje drugih. Izbori su temelj povjerenja u društvu i iz toga izviru svi ostali odnosi povjerenja. Oni su poput rizične operacije na srcu – jedna pogreška može biti fatalna. Koliko je to povjerenje u današnje vrijeme krhko, pokazuju Sjedinjene Američke Države, gdje je 6. siječnja 2021. došlo do napada na zgradu američkog Kongresa zbog uvjerenja dijela građana kako su predsjednički izbori pokradeni te da je Trump zapravo pobijedio, a ne Biden. Dvije i pol godine poslije, u srpnju 2023., CNN je proveo istraživanje koje je pokazalo da 38% građana SAD-a i dalje smatra da Biden nije pošteno pobijedio iako je on u tom trenutku odradio više od pola svog mandata. U SAD-u se koristi više metoda glasanja, poput klasičnog - papirnatog glasanja poštom i preko glasačkih računala, a što ovisi o odluci pojedine savezne države. Internetsko glasanje nije omogućeno, a dojma sam kako bi ono još više uzburkalo i onako nemirnu vodu američke politike.
Večernji list: U BiH se uvelike zaziva ovakav oblik glasanja pa, s obzirom na to da znate koliko je ova država složena i jako neučinkovita glede napretka, koliko je realno da će elektroničko glasanje, ako se i uvede, biti uspješno?
- Neki argumenti govore da niska razina povjerenja u nepristranost izbornih tijela i poštenost izbora dovodi do zahtjeva građana za uvođenje tehnologije kako bi se smanjio utjecaj i moguće nepravilnosti koje čine ta tijela. U slučaju Bosne i Hercegovine vjerojatno je "zazivanje" elektroničkog glasanja posljedica niske razine povjerenja u institucije koje provode izbore, zapravo, nisko opće povjerenje u institucije vlasti.
Ispravno uvođenje internetskog glasanja traje godinama te, među ostalim, uključuje izbor tehnoloških partnera, razvoj i testiranje sustava, stalnu nadogradnju i usavršavanje, edukaciju građana kako koristiti internetsko glasanje te razradu alternativnih planova u slučaju poteškoća. Čak i ako se počne sutra, moguće je da će rezultati biti vidljivi tek za 5 - 10 godina.
U slučaju BiH ne bih predložio početak uvođenja internetskog glasanja dok god se ne podigne razina povjerenja građana u institucije i izborne procese. Naime, ako netko ima moć i želi manipulirati papirnatim izborima, to će moći i s internetskim glasanjem, čak i lakše. Kako nema potrebe za odlaskom na biračko mjesto, zapravo se ne zna tko je bio iza zaslona računala ili mobitela tijekom internetskog glasanja. Papirnato glasovanje svi razumiju i imaju prethodno iskustvo, a izborni proces uključuje brojne ljude (izborna povjerenstva, birački odbori, promatrači, glasači) koji se kroz nadzor postupka glasanja i brojanje glasova brinu da je sve bilo u redu. Ako se to prebaci u računala, odnosno na internet, onda imamo izbore na kojima glasaju osobe koje nitko ne vidi, a brojanje glasova je oku nevidljivo. Stručna znanja za provjeru ispravnosti takvih sustava ima mali broj ljudi, dok papirnate glasačke listiće razumiju svi. Stoga, povjerenje je ključ kod uvođenja nove tehnologije, bez toga će biti mnogo sumnji u internetsko glasanje.
Večernji list: Ako se ikad stvore uvjeti za otklanjanje svih sumnji, kako je najbolje početi s provedbom elektroničkog glasanja u BiH?
- Jednom kada se takvo povjerenje izgradi, prva skupina glasača mogla bi biti bh. dijaspora. Oni već sada imaju mogućnost glasanja poštom, dakle glasanja na daljinu, a internetsko glasanje bi im još više olakšalo sudjelovanje u izbornim procesima. Ako bi se taj test pokazao uspješnim, moglo bi se razmišljati o široj primjeni internetskog glasanja za sve glasače.
Nadodao bih kako postoje neka tehnološka rješenja koja bi mogla biti primjenjiva u kontekstu BiH, a nisu nužno e-glasanje. Jedno od njih je skeniranje biračkih listića u trenutku glasanja i ubacivanje u glasačku kutiju.
Time se umnogome otežava naknadna manpulacija glasačkim materijalom, prepravljanje i činjenje važećih listića nevažećim. Također, skeniranje biometrijskih dokumenata prilikom identifikacije na biračkom mjestu može dati sigurnost da neće biti nepravilnosti glede glasanja uime osoba koje nisu bile na biračkom mjestu.
Postoje i inovacije koje nisu nužno tehnološke. U nekim državama biračka se mjesta postavljaju u trgovačke centre i druge javno dostupne prostore na kojima može glasovati svatko tko želi, nije potrebno ići na svoje unaprijed određeno biračko mjesto. Postoji i trend proširenja vremenskog okvira za glasanje pa se tako u Norveškoj može glasati danima unaprijed prije samog dana izbora. Neke države, poput Luksemburga, svakom glasaču nekoliko dana prije izbora poštom šalju primjerak glasačkog listića kako bi se građani upoznali s kandidatima i time ih motivirali na glasanje.
BiH je mala država i može se lijepo organizirati, posebice glede administrativnih i izbornih poslova. Zanimljiv primjer mogla bi biti Estonija, visoko digitalizirana država s brojnim inovativnim rješenjima koja pomažu građanima i poduzetnicima. Važna je (samo) politička volja.
Večernji list: Kako povećati sigurnost elektroničkog glasanja i može li ono dugoročno zaživjeti?
- Potrebno je nastaviti s istraživanjem u području e-glasanja, posebice internetskog glasanja, za koje postoji najveće zanimanje među građanima. Svake godine vidi se postupan napredak u sustavima e-glasanja. No, računalna znanost neće dati odgovore na sve izazove.
Potrebno je istraživati kako građani reagiraju na internetsko glasanje i koji čimbenici utječu na njihovo povjerenje. Isto tako, važno je imati kvalitetne institucije zadužene za provedbu izbora, s kvalitetnim zaposlenicima i detaljno razrađenim procedurama. Valja promatrati što se događa u Europi i svijetu, ali konačna odluka o uvođenju bilo kakvih inovacija je na donositeljima odluka u BiH.
Nisam siguran kakva je budućnost internetskog glasanja, prvenstveno zbog geopolitičkih okolnosti u svijetu, naznaka miješanja drugih država u izbore te sve većeg zanimanja autoritativnih država za korištenje internetskog glasanja kao alata za održavanje na vlasti. Ipak, sve veća mobilnost ljudi mogla bi povećati potrebu za internetskim glasanjem, posebice u državama koje imaju veliku dijasporu, poput BiH.
