U selo Stubicu na jugoistoku ljubuške općine, nedaleko od vodopada Kravica, pošli smo zbog priče o čaglju, a onda zabilježili onu o vuku. Poznato je bilo kako je na to područje, zbog nekad brojnih stada ovaca, znala zalutati i pokoja zvijer, međutim, očekivalo se da je nedavnom izgradnjom autoceste uz selo to postala prošlost. Stoga je zanimljiva bila informacija da su lovci odstrijelili čaglja.
Čagalj i prije 30 godina
Zahvaljujući Ivanu Grbavcu koji radi u Dubrovniku dobili smo fotogrfije, a tražeći dodatne informacije, naišli smo na lovca Branka Pehara koji kaže: - Kao i obično bilo nas je pet-šest u skupini. Nismo planirali ništa određeno, tek ‘ispružiti’ noge i po povratku porazgovarati. Svatko je išao svojim putem, a na lokaciji Vodeni do, iznad vodopada Kravice, Boris Bobo Ilić iz Miletine naletio je na čaglja. Izišao je na put pravo pred njega. Bio je, kaže, iznenađen, ali se brzo snašao i pogodio ga prvim metkom. Pronašli smo ga pedesetak metara dalje, uvukao se u smreku, priča Branko, a zatim se na upit je li to prvi slučaj ulova čaglja na tom području, prisjeća: - Nekad davno, prije tridesetak godina, ulovljen je jedan, i to u zamku, kako mi kažemo “gožđa”. Ulovili ga neki majstori iz Lipna koji su tu radili. Pojava čaglja tada je unijela strah među ljude zbog specifičnog glasanja. Kasnije se o čaglju nije čulo do prošlog ljeta.
Ponovno je na njegovu pojavu upozorilo zavijanje, ali sada se ljudi više kreću pa se znalo o čemu je riječ. Mislim da ovaj nije sam, po glasanju smo zaključili da ih je više, tvrdi Branko od kojeg smo doznali da je prije desetak mjeseci u blizini kuće ubio vuka. - Razvozim učenike. Kad sam otišao razvesti popodnevnu smjenu, ovce su ostale pokraj kuće. Nisam se dugo zadržao, možda četrdesetak minuta. Slučajno sam pogledao i uočio kako jedna leži nasred njive. Bila je udavljena i nisam je dirao. Ostale ovce našao sam u selu, probile su ogradu i pobjegle. Odlučio sam ga čekati. Rano sam ugasio svjetla i promatrao s prozora u kupaonici. Bila je mrkla noć, bez mjesečine. Oko ponoći sam primijetio kako se nešto pomjera u mraku. Pucao sam i pogodio iz prve. Bio je to vuk, točnije mlada vučica. Bila je mršava pa pretpostavljam da ju je glad vjerojatno dovela na pet-šest metara od kuće, zaključuje Branko priču iz sela uz autocestu koja u Stubicu nije dovela samo automobile, nego i zvijeri. Zanimljivo, od Branka samo doznali kako je isti dan oko 15 sati kupio pušku iz koje je oko ponoći ustrijelio vučicu. Čudan neki jug Hercegovine.
Autocesta ne smeta zvijerima
Zanimljivu priču o tome kako su čagljevi stigli u Dalmaciju u djelu “Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima” donosi autor Ivan Pederin, citirajući “djelce” “Lo sciacallo di Curzola”, Hercegovca Vida Vuletića Vukasovića. Prema Pederinu, Vuletić Vukasović u spisu tvrdi kako je neki pelješki kapetan doveo “u 16. st. čaglje iz Levanta i pustio ih na Korčulu da napakosti Korčulanima”. Je li tvrdnja istinita, drugo je pitanje, ako su korčulansko-pelješki čagljevi stigli brodom, stubički su autocestom.
