Kad je 1. rujna počela klimatološka jesen, bili smo se ponadali da je ljetnim vrućinama kraj, ali ljeto se ne predaje tako lako. No, stigla je i kalendarska jesen pa će valjda prestati ljetne temperature. Nadamo se i u to da sve užarenije političko ozračje neće previše djelovati na običnu klimu. Bolje bi bilo obratno, da jesenje temperature i kiše jesenje o’lade neke usijane političke glave.
Ne samo u BiH i na brdovitom Balkanu već i u Europi, pa i svijetu. Uskoro ćemo vidjeti pošto USA prodaje jarca i tko bi mogao biti u ulozi žrtvenoga jarca. Ni Putin se ne šali, Erdoğan sve više vjeruje da ni na svjetskoj političkoj sceni nije mali, Kina mudro šuti, a Europa se samo ljuti. Sve češće i na samu sebe. Balkan je često bio između dvije vatre, a sad se našao na pravom geostrateškom vatrometu, između Europe, SAD-a, Rusije, Turske, pa čak i Kine. Pa se ozbiljno govori i o promjenama granica ne samo između Kosova i Srbije, što se na poseban način odražava na BiH. Jedni se uzdaju u Europu i Ameriku, drugi u Rusiju, treći u Tursku, a neki i u Kinu. Tako se jedan političar na brdovitom Balkanu pohvali drugom kako je razgovarao s Angelom Merkel, a ovaj mu uzvrati: - Znam, pisala mi je!
Mnogi politički čimbenici u BiH Europu ne razumiju ili ne žele razumjeti, svejedno. Razne političke struje u BiH pripadaju sasvim oprečnim svjetovima i svjetonazorima pa tako i poimaju samu BiH. Kao u razgovoru (ne)ugodnom jednog znanstvenika s pipničarkom u nekom baru.
Znanstvenik se malo onako pod gasom požali pipničarki za šankom: - Mene moja supruga uopće ne razumije.
- A što ste inače po zanimanju? - upita ga pipničarka.
- Nuklearni fizičar – objasni joj.
Zbog neodrživog ustroja između raznih struja u BiH dolazi do - kratkog spoja! BiH vapi za nužnim političkim konsenzusom oko europskog ustroja same države triju jednakopravnih, konstitutivnih naroda i njezina uključivanja tamo gdje pripada - u Europu. Dalje od toga ni makac, ni stopu. Inače ode mast u propast.
Predstojeći izbori reći će puno toga. Željko Komšić i oni koji podržavaju njegovu kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ubijaju duh Bosne i Hercegovine u pojam, pucaju u slovo Daytonskog sporazuma, Ustav BiH i u ZAVNOBiH. Kunu se u Tita, a njegov duh ih proklinje. Pa i u komunističkoj BiH vrijedio je nacionalni ključ, a sad navodni Titovi sljedbenici hoće promijeniti bravu. I oduzeti bh. Hrvatima narodnu pravu. Komšić i njegovi sljedbenici koji se riječima kunu u Tita, a djelom mu se rugaju, računaju da će glasovima Bošnjaka poništiti biračku volju Hrvata. Nevjerojatno! A još je nevjerojatnije to da tvorci, skrbnici i dušobrižnici Daytonskog sporazuma i njegovog Aneksa 4, to jest Ustava BiH, “mudro” šute i dodatnu zamućenu bh. političku zbilju još mutnije mute. Jednostavno treba provesti odluku Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda i - mirna Bosna. I Hercegovina, dabome.
Nadamo se da Bošnjaci kojima je stalo do održive BiH neće nasjesti na Komšićevo podmetnuto kukavičje jaje i da će svoj glas dati nekom od bošnjačkih kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Vjerujemo da će savjesni ljudi glasovati po svojoj savjesti. Makar i po logici muža stroge supruge: - Uskoro ću i ja pored moje žene imati pravo glasa, 7. listopada su izbori!
A nakon izbora i ustrojene održive vlasti, BiH treba brže krenuti u Europu. Inače će u Europu samo njezini građani. Nešto o svemu govori i razgovor između Muje i Hase koji živi u Engleskoj gdje dobro zarađuje kao vozač. Haso reče: - Kao vozač ovdje u - Fina lova, nema šta, ali nema šanse, ja prob’o vozit’ lijevom stranom od Zenice do Tuzle, jedva živu glavu izvuk’o – uzvrati Mujo. BiH se konačno mora parkirati na svoje europsko parkirno mjesto. A ne kao Fata koja upita Muju: - Jesam li se dobro parkirala? - Jesi, Fato, a do ivičnjaka ćemo pješice - odgovori Mujo. •
