Hajdemo na sekundu zastati, zaboraviti sve pretpostavke koje nas okupiraju godinama, što bi se reklo, stati na loptu i zapitati se. Zašto ovako glasno vrijeđamo i negodujemo rad hrvatskih nogometnih sudaca? Je li to uistinu pošteno prema ljudima koji dijele pravdu na hrvatskim nogometnim travnjacima?
Naravno, prvi odgovor koji u ovom našem učenju pada na pamet je "da". No moramo uzeti u obzir da već pomalo i nesvjesno krećemo s tom klasičnom hrvatskom pričom da sudac nema pojma, da mu treba psovati sve po spisku i da je on zapravo izlika za svaki negativan rezultat momčadi za koju navijamo. Moramo također uzeti u obzir da je naše odrastanje protkano takvim negodovanjima i da smo se već na to naviknuli kao normalnu stvar. Kako kaže pjesma rep grupe Helem Nejse "mi grickamo košpe i psujemo im sestre". Ta je pojava, dakle, ušla u sferu nogometne navijačke kulture i tradicije, što ne znači da je cijeli narativ kojeg imamo o nogometnim sucima u hrvatskoj nužno i istinit.
Ne, ovim tekstom nije cilj reći da su hrvatski suci savršeni, čak ni da su odlični. Glavni cilj ovog teksta je da se svi kao nogometna zajednica zapitamo kako naše ponašanje može utjecati na kvalitetu izvedbe jednog našeg nogometnog arbitra.
Možemo odmah u startu isključiti bilo kakve priče o namještanju utakmica jer toga u današnjoj globalnoj nogometnoj klimi ne može ni biti. Nadležne nogometne organizacije nevezane za područje naše države budnim okom prate sva nacionalna prvenstva i, vjerujte, nikome nije u interesu u Švicarskoj plaćati na stotine tisuća franaka sudskih postupaka, a onda nakon toga još platiti određene kazne, bile one izrečene u financijskom smislu ili u smislu suspenzije, tako da na taj dio možete odmah zaboraviti. Nismo više u osamdesetima i devedesetima i takvo što je na prvu i neizvedivo, a zatim i neisplativo, koliko god netko bio "hrabar" ili pohlepan.
Sad kad smo to logičnim objašnjenjem maknuli s puta, idemo se vratiti na glavnu temu. Koliko god mi mislili da su naši povici, vrijeđanja, prijetnje i komentari na društvenim mrežama nebitni, njih suci čuju i vide, nekad i dožive u vrlo neugodnim situacijama. Moramo biti svjesni koliko je danas riječ svakog od nas moćna, a ta moć se jako često zloupotrebljava jer nam trenutni bijes ne dozvoljava da stanemo na tu spomenutu loptu i razmislimo.
Moramo shvatiti da su to jednostavno ljudi koji se trude odraditi što je moguće bolji posao. Pokušajte se sami staviti u tu poziciju, pa valjda ni vi ne biste htjeli napraviti neku veliku pogrešku zbog koje će vas sutra prozivati pola države. To je još jedna strahovito otegotna okolnost za suce, jer njima je stalo do naše reakcije, njima je stalo do činjenice da sportska javnost bude zadovoljena poslom kojeg odrade, jer će samim time moći lagodnije nastaviti voditi svoje profesionalne, a i privatne živote. Zato je jako važno pustiti suce na miru da rade svoj posao, jer tek tada će im taj nepotrebni pritisak publike s leđa biti skinuti i tek tada će se moći u potpunosti fokusirati na posao kojeg rade. Zamislite da kirurgu tijekom operacije cijelo vrijeme netko iz pozadine psuje i dobacuje, zamislite koliko bi takvo izbacivanje iz takta moglo imati posljedice.
Kad vam jedan trener Osijeka Nenad Bjelica (koji je istini za volju imao svakakve reakcije na suđenje tijekom utakmica) kaže da je suđenje u hrvatskoj na jednoj jako dobroj razini, puno boljoj od Poljske i Italije gdje je vodio klubove, onda vam je jasno da ta tvrdnja pije vodu. Jer, idemo biti iskreni, Bjelica nema nikakav veći interes za izreći tako nešto, već zaista vjeruje u to. Ne moramo samo zastati na Bjeličinim riječima jer u posljednje dvije sezone događaju se 2.3 velike sudačke greške manje po utakmici, a to je ogroman pomak.
Puno je u tom kontekstu pomogao i žestoko kritizirani VAR koji je igru učinio nemjerljivo regularnijom. Jedina legitimna kritika kod korištenja VAR tehnologije je ta da uništava ritam utakmice kada se neka odluka provjerava po pet minuta, ali i to je dio procesa u kojem se arbitri još uvijek moraju snaći. Ne ide sve preko noći, a dokaz tome imate i u većim svjetskim ligama u kojoj se igra na puno višoj razini, a javno mnijenje publike nije ni približno toliko protiv VAR-a kao ono u Hrvatskoj. Nekad se pogriješi i s VAR tehnologijom, istina, ali u ovom slučaju svejedno "stroj" ne može u potpunosti zamijeniti čovjeka.
Zato, probajmo krenuti svatko pojedinačno od sebe, razmisliti prije nego što nešto izustimo i napišemo. Probajmo dati više prilike i šanse, kako i nogometašima kad promaše priliku i trenerima kad promaše strategiju, tako i sucima. I oni su ljudi od krvi i mesa, i oni su radili greške i radit će ih i dalje, pa hajdemo s tim na umu probati i glasno pohvaliti neku odličnu izvedbu suca, ne samo isticati onu negativnu stranu. Ili barem onda ne isticati ni jedno ni drugo nego dati naglas na kvalitetnim partijama kojih ove sezone u HNL-u ima iznimno puno. Hrvatski suci su daleko od savršenih, ali ako im mi olakšamo živote i posao, možda bi mogli doći i bliže tom statusu, a i nama bi kao nogometnim ljubiteljima dugoročno, vjerujem, bilo lakše.
