Neobične neke vremenske koincidencije nadvile su se nad Porečko-pulsku biskupiju. Naime, ovoga srpnja točno je godinu dana otkako je papa Franjo porečko-pulskog biskupa mons. Dražena Kutlešu imenovao nadbiskupom koadjutorom splitsko-makarskim i otkako Porečka i pulska biskupija nema novoga biskupa, pa njome tek administrira njezin donedavni biskup, što u istarskom kleru, kako se može čuti, izaziva sve glasnija nezadovoljstva i mrmljanja, jer bez nazočnosti biskupa trpi pastoralni život u biskupiji. No ovoga srpnja navršava se i deseta obljetnica otkako je papa Benedikt XVI., pod utjecajem snažnog vatikanskog lobija predvođenog državnim tajnikom kardinalom Bertoneom, suspendirao i prisilno zbog „afere Dajla“ umirovio porečko-pulskog biskupa mons. Ivana Milovana, jer u toj aferi nije htio pogodovati interesima talijanskih benediktinaca. Povezuje li možda nešto događaje iz srpnja 2011. i srpnja 2020.?
Kada je u srpnju 2020. papa Franjo imenovao mons. Dražena Kutlešu splitsko-makarskim koadjutorom, u sklopu toga imenovanja objavljeno je i ono o imenovanju hvarskog biskupa mons. Petra Palića za biskupa mostarsko-duvanjskog. Imena novih biskupa u Poreču i Hvaru nisu objavljena, već je u objema biskupijama to mjesto ostalo prazno, a administriranje je povjereno Kutleši i Paliću. Papa Franjo imenovao je u ožujku ove godine don Ranka Vidovića za novog hvarskog biskupa, no premda se očekivalo da će tada osvanuti i ime novoga porečko-pulskoga biskupa, ono se još uvijek čeka. Zašto, teško je odgovoriti. Prema nekim informacijama, u procesu traženja neki raspoloživi kandidati nisu bili voljni preuzeti tu odgovornost na sebe, dok oni raspoloženi za biskupsku katedru nisu bili po volji Vatikanu. Moguće je da je Dajla još uvijek preveliki uteg u cijeloj priči, premda je 2015. Općinski sud u Puli odlučio da talijanski benediktinci nemaju pravo na Daju. Benediktinci su preko svoga zastupnika, hrvatske tvrtke Abbazia di Praglia, tužbu temeljili na četiri točke: zahtjev za brisanje upisa vlasništva 1947., proglašavanje svih naknadnih upisa nevaljanim, povratom na imovinsko stanje prije 1947. i ono što bi bio najveći udarac za biskupiju – odšteta u iznosu 300 milijuna eura. Sud je, zapravo, utvrdio ono što je ondašnji porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan uporno ponavljao, a to je da su talijanski benediktinci napustili Dajlu samovoljno 1947. i više se nisu vratili. K tome su bili obeštećeni prema Osimskom sporazumu, a zemljište u Dajli pripalo je Crkvi, ali ne više benediktinskoj opatiji, nego župi Dajla i biskupiji u Poreču. No benediktinci su pokrenuli spor na dvije razine: sudskoj i crkvenoj. Na crkvenoj razini imali su snažan utjecaj preko Vatikana, pa je tročlana kardinalska komisija (u kojoj je bio i kardinal Josip Bozanić) donijela odluku u njihovu korist, a na štetu Poreča. Biskup Milovan bio je tada primoran potpisati sporazum s benediktincima, u kojemu pristaje na krajnje nepovoljne uvjete za biskupiju, praktički na bankrot, što odbija, pa Sveta Stolica imenuje za potpisnika španjolskog biskupa Castella samo za tu prigodu i mons. Milovan primoran je otići iz Poreča. Za nasljednika dolazi, kao što je poznato, mons. Kutleša i o stanju cijelog slučaja Dajla više nema nikakvih informacija u javnosti.Opterećuje li Dajla i danas crkvenu situaciju u Istri, može se samo nagađati, no ono što je vidljivo jest aktualno stanje, a to je da je biskupska katedra prazna cijelih godinu dana. U aferi Dajla Vatikan je munjevito reagirao, pa je spomenutog biskupa Castella imenovao „na minutu“, kako bi umjesto biskupa Milovana potpisao sporne i kapitulirajuće sporazume, a nakon toga i mons. Kutlešu, koji je vrlo brzo od Milovana preuzeo službu. Zašto je Vatikanu u interesu toliko otezanje s novim biskupskim imenovanjem u Poreču, teško je reći. Jer ova situacija ne ide na ruku ni samome mons. Kutleši, koji u Splitu, kao što se moglo vidjeti u nedavno objavljenim premještajima svećenika, ima pune ruke posla. A kada se svemu pridoda i činjenica da je prazna i biskupska katedra u Dubrovniku te Dubrovačkom biskupijom još uvijek administrira novi riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, onda je očigledno da je Vatikan vrlo izbirljiv u traženju novih biskupskih kandidata. Hoće li ih pronaći u matičnim ili drugim biskupijama, valjda ćemo uskoro vidjeti.
