Izložba kiparice i slikarice Marije Ujević Galetović iz Zagreba postavljena je u Umjetničkoj galeriji, Založbe kralja Tomislava u Čapljini. Autorica se ljubiteljima kiparstva i slikarstva u ovom dijelu Hercegovine, predstavila s 23 rada. Među izloženim radovima su i plakati nekih od njezinih najpoznatijih ostvarenja, kao što je, primjerice, spomenik Augusta Šenoe u Zagrebu.
Prosvjed i destrukcija
U pogovoru izložbi u Čapljini Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, uz ostalo je ustvrdila:
“Kiparica, slikarica, akademkinja i umjetnica Marija Ujević Galetović avangardna je umjetnica, ako avangardnim smatramo umjetnika koji stvara za sva vremena, ako avangardu u likovnom izrazu ne svodimo na prosvjede i destrukciju ili negiranje svega dobroga što su nam zavičajna i šira nacionalna, pa i europska umjetnička baština i tradicija namaknule. K tomu, biti avangardan u umjetničkom pozivu, složit će se mnogi, podrazumijeva biti napredan i prednjačiti u estetskom smislu i etičkom značenju kako kreativnog čina, tako i poslanja umjetnika. Marija Ujević Galetović ide u red onih umjetnika koji ne prosvjeduju nego rade i čije stvaralaštvo odlikuju prvorazredne estetske i etičke vrijednosti.”
Očito zadovoljna ukupnim dojmom s otvaranja izložbe u Čapljini, Marija Ujević Galetović je s javnosti podijelila neka svoja razmišljanja, kako o intimi, tako i, rekli bismo, filozofskim dvojbama uopće, uz ostalo ističući:
“Ja zapravo radim uvijek istu skulpturu, samo se oblik mijenja. Neki dan sam mislila o tome što je tko od mojih poznanika napravio u životu, ono što možemo pamtiti, što možemo čitati, što možemo vidjeti da nam otkriva neku nevidljivost, što kažu, oku nevidljivo učiniti vidljivim. Naravno da je to paralelno sa životom, nije to prijepis života, nego svoj svijet formiraš kakav bi možda želio da bude. Ja mislim čovjek koji napravi deset dobrih komada, on je neko svoje poslanje ispunio. Deset komada! Veliki dio mojih kolega ili svjetski poznatih kipara, kad uzmemo analizirati, rijetko je napravio više od deset komada. To je u jednom životu uvijek malo pad, malo uspon. Čovjek nikada, naravno, nije zadovoljan, ali ja uvijek jako volim svoje stvari. Moram iskreno reći, kad mi odu iz kuće, a danas mi je jedna skulptura otišla u New York, uvijek mi je žao. To su meni ne predmeti, nego neko moje postojanje. Jako volim svoje stvari. Ima ljudi koji svoje stvari ne vole, ni ja ne volim, naravno, sve, ali jedan dio svojih stvari jako volim. To ne znači da ih čovjek neće prodati, jer kad ti netko dođe, zašuška novcem, to je dosta primamljivo, a ne samo to, nego znaš da idu u život. Ako ti netko nakon puno godina kaže: Čujte, ja imam vaš rad i uvijek ga volim iznova gledati. Što je ljepota? Ljepota je to da nas nešto uvijek privlači da to gledamo. Nije ljepota rimski ili grčki kanone, ne, nego je ljepota u tome da mi uvijek otkrivamo neki novi kontekst. To je kao i u literaturi, imaš pisaca koje uvijek možeš pročitati ponovno, istu knjigu, nakon dvadeset godina?! Ja, recimo, imam jednu knjigu koju još uvijek volim, Victora Hugoa, “Jadnike”. Tu ima neke ljepote koju ja ne mogu objasniti.”
Prva u BiH
Zanimljivo, izložba Marije Ujević Galetović je prva samostalna izložba ove kiparice i slikarice u BiH. Izložba ostaje otvorena do 21. listopada.
