Bugojno je jedan od dva manja grada na području bivše Jugoslavije koji su se isticali po ljepoti i uređenosti. Drugi je grad bio Celje. Proces pretvaranja Bugojna iz grada u muslimansku kasabu počinje 1993. godine kada je donesena odluka da se ovaj srednjobosanski grad etnički očisti od hrvatskog i srpskog stanovništva, i to pod svaku cijenu. Oko 15 tisuća prognanih, 311 poginulih, dvije tisuće Hrvata prošlo je kroz logore Armije BiH, 36 ih se još uvijek vode kao nestali, te oko tri tisuće spaljenih kuća, cijena je koju su platili bugojanski Hrvati. Hrvatski povratnici u Bugojno za proživljene strahote krive mnoge. Prvi na popisu je Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna..
Ostao heroj
No, Mlaćo je za većinu bugojanskih Bošnjaka bio i ostao heroj. Tako su mislili 1993. godine, tako razmišljaju i danas, pa čak i nakon priznanja krivnje koja su s bh. pravosuđem sklopili Enes Handžić i Osman Šego, dvojica od šestorice bivših pripadnika Armije BiH kojima se zbog zločina nad Hrvatima u Bugojnu sudi pred Sudom BiH. Handžić je osobno potvrdio kako je naloge za odvođenja na prisilan rad hrvatskih zatočenika, a najvjerojatnije i likvidacije, izdavao po Mlaćinoj i naredbi Selme Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne skupine Zapad. Pokušaj da o temi zločina nad Hrvatima razgovaramo s običnim ljudima bošnjačke nacionalnosti u Bugojnu, bio je bezuspješan. Desetak ljudi koje smo zaustavili u blizini Gimnazije gdje Mlaćo radi kao nastavnik matematike, kao po dogovoru, imalo je jednak odgovor na pitanje što misle o priznanjima krivnje, nagodbama i vrlo izvjesnom Mlaćinom procesuiranju. „Ne znamo mi ništa ni o nagodbama ni o Mlaći. Nemojte me slikati niti mi ime spomenuti“. Tako je glasio sve do jedan odgovor na pokušaj otvaranja ove teme. Hrvati povratnici u Bugojno svjedoče svakodnevno poštovanju koje Bošnjaci, barem većina, osjećaju prema Dževadu Mlaći. „Još uvijek ga se pozdravlja s poštovanjem, kao heroja, a ne zločinca“, kazao nam je jedan od hrvatskih povratnika u Bugojno. Ipak, ne misle svi Bošnjaci u Bugojnu isto. Intelektualci koje je u vrijeme rata Mlaćo također progonio, jedne jer su iz miješanog braka, a druge jer nisu bili „dovoljno zeleni“, Mlaću također smatraju zločincem i vrlo opasnim čovjekom. Iz straha za sebe i svoje obitelji, nitko od njih nije spreman javno otkriti identitet. No, tvrde da obične ljude, Bošnjake, nije puno briga za Mlaću.
Cijene ga i poštuju i nemaju se namjeru puno njime zamarati. No, među njegovim suradnicima prava je panika. Slučajni prolaznik, kako su nam prepričali prilikom posjeta Bugojnu, svjedočio je nedavno susretu Handžićeve supruge Indire s Tahirom Granićem, bivšim zapovjednikom 307. motorizirane brigade čiji je pomoćnik za sigurnost bio Enes Handžić. „Pa je li baš morao sve reći“, pitao je Granić Handžićevu suprugu. Ona mu je odgovorila kako ništa ne zna, niti je upućena u slučaj. - Prepirka je, međutim, potrajala i desetak minuta, a nervoza Tahira Granića bila je više nego očita. U Bugojnu se nagađa kako su Handžić i Šego tek prvi u nizu onih koji žele nagodbu sa Sudom BiH u zamjenu za svjedočenje protiv Mlaće, Cikotića i drugih... Među onima u koje prst upiru i Bošnjaci i Hrvati je Mensur Duvnjak zvani Meša. Duvnjak je u ratu bio Mlaćin pravni savjetnik. Opisuje ga se kao izuzetno pametnog, ali i opreznog čovjeka. On je, prema mišljenju Bugojanaca, taj koji je osmislio plan etničkoga čišćenja Bugojna. No, za razliku od Mlaće, nije za sobom ostavio nikakve pisane tragove niti se eksponirao tako da će ga biti teško procesuirati.
Lokalna razina
Žrtve Mlaćine ili Duvnjakove politike vjeruju da će u Bugojnu biti još uhićenja. No, ovaj put strahuju da će se sve završiti na lokalnoj razini, a uvjereni su kako su zločini nad Hrvatima u Bugojnu bili dio plana vrha Armije BiH. Na primjeru Bugojna pokazalo se da je Armija BiH činila strahovite zločine, čak i najgore u BiH. Da bi se istina o zločinima zaustavila, uvjereni su bugojanski Hrvati, vrh Armije BiH spreman je žrtvovati Dževada Mlaću i njegove suradnike, ali i Selmu Cikotića, aktualnog ministra obrane BiH!
