Tijekom probnog popisa uočene su poteškoće koje se moraju nadići poboljšanjem formulacije u upitniku, odgovarajućim izmjenama u instrukcijama danim u uputama i boljom obukom. Večernjak otkriva koja su pitanja najviše brige zadavala popisivačima na terenu. Naime, u nekim popisnim krugovima popisivači nisu prihvaćali ako netko odgovori “da” na pitanje 10 (“Je li osoba neprekidno, od rođenja, živi u mjestu stalnog stanovanja?” i na pitanje 16 (“Je li osoba bila raseljena u BiH”), pa ovakve osobe nisu popisane kao raseljene osobe. Bilo je slučajeva da su popisivači, u skladu s instrukcijama koje su dobili od instruktora, tražili od osobe koja se popisuje da pokaže dokument koji dokazuje njihov pravni status osobe raseljene unutar BiH.

Migracije teško pitanje

Ako uputa nalaže da “osobe koje imaju formalno-pravni status raseljene osobe trebaju imati određeni dokument (potvrdu ili identifikacijski dokument o statusu raseljene osobe, izdan od ovlaštenog tijela)”, ono ne zahtijeva da oni taj dokument pokažu popisivaču. Popisivači također nisu znali kako da postupaju s pitanjima 14-18 (koja se odnose na izbjeglice i osobe raseljene unutar BiH) za djecu izbjeglica ili raseljenih osoba koja su rođena nakon 1991. godine. Većina popisivača bili su pomalo zbunjeni 1991. godinom i smatrali su da je pitanje samo za one osobe koje su rođene prije te godine. U općinama Sarajeva, osobe raseljene iz jednog dijela Sarajeva u drugi, a koji pripadaju različitim općinama (i različitim entitetima), nisu evidentirane kao raseljene. Čini se da su neke od instrukcija koje se tiču ove teme promijenjene tijekom pilot-popisa. Pitanja od 10. do 18. o migracijama bila su teška za neke od popisivača i zahtijevala su mnogo vremena. Bilo je teško dati odgovore o mjesecu migracije ako se migracija dogodila godinama ranije. Bilo je slučajeva da je osoba koja se popisuju raseljena poslije 1991.godine, pa su se odgovori u pitanju 11, 13 i 16 preklapali. Pitanje 18 - “Ima li osoba formalno-pravni status raseljene osobe u BiH”, opažene su poteškoće jer su ispitanici obično odgovarali da ne razumiju pitanje. Točnije, čini se da ljudi nisu bili voljni odgovoriti jer ako osoba više nema pravni status raseljene osobe, onda nema ni prava na potraživanja raseljenih osoba. Pitanja 20 i 21 (zakonsko bračno stanje i neformalna zajednica) postavljana su svim osobama, uključujući malu djecu (barem u prisustvu promatrača). Instrukcije spominju da se smatra da djeca ispod 16 godina nisu u bračnoj zajednici, to jest, odgovor nikad oženjen/udana se obilježava bez postavljanja pitanja.

Teškoće sa starijima

Pitanja 22 i 23 (broj i starost živorođene djece), čak iako nisu bila problematična, ova pitanja su očigledno bila bolna za žene koje su izgubile djecu tijekom rata. Popisivačima je bilo neugodno da pitaju mlade djevojke od 14 ili 15 godina o tome imaju li djecu. Popisivači su generalno pratili instrukcije o načinu postavljanja pitanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti. U samo 61 posto promatranih slučajeva popisivači su obavijestili osobe koje se popisuju imaju li pravo da ne odgovore na ova dva pitanja. Generalno, popisivači nisu davali nikakvo objašnjenje za ova dva pitanja. Međutim, požalili su se da su imali poteškoća s nekim ispitanicima starijih generacija koji nisu razumjeli ovo pitanje. Zbog toga su popisivači predložili ako je moguće da instrukcije dopuste određenu razinu fleksibilnosti i da se daju primjeri ovakvim ispitanicima. U većini promatranih slučajeva ispitanicima nije Ipredstavljalo problem da shvate i odgovore na pitanja 24-26. Uočen je samo mali broj slučajeva gdje odgovori nisu odgovarali pitanju; ispitanici nisu razumjeli ili nisu željeli da razumiju razlike između državljanstva, etničke/nacionalne pripadnosti, vjerske pripadnosti i materinjeg jezika.

Formulacija pitanja 24-26 imala je utjecaja u nekoliko slučajeva gdje je ispitanik mijenjao svoj iskaz nakon što su mu pokazane ponuđene kućice iz upitnika. Pitanje 28 (računalna pismenost): u određenim slučajevima popisivači su obilježavali sve ponuđene kućice (obrada teksta, izrada tabela, korištenje emaila, korištenje interneta) čim je ispitanik rekao da koristi računar. Pitanje 30 - “Je li osoba sposobna da pročita i napiše kratak tekst?” samo za osobe rođena prije 14. 10. 2002. godine)” postavljano je svim osobama, bez obzira na najvišu završenu školu. Uputstvo sadrži jasnu instrukciju da se ovo pitanje treba postavljati samo osobama koje imaju 10 godina ili više, a koja su obilježila odgovor „bez ikakvog obrazovanja“ ili „nepotpuno osnovno obrazovanje“ u pitanju 28.

Ako je bilo pročitano bez tumačenja, pitanje 32 - “Je li osoba tijekom tjedna od 25. do 31. kolovoza radila barem jedan sat, kako bi stekla sredstva za život ili je bila neplaćeni pomažući član?” teško su razumjeli brojni ispitanici.

Preformulirali pitanja

Međutim, popisivači su često preformulirali ovo pitanje, pitajući “Radite li?“. U Pitanju 35 - “Status osobe u nekativnosti“ u danoj listi neaktivnosti bilo je teško pronaći odgovarajući odgovor za „domaćice“ i često su takve osobe evidentirane kao “ostale“. Ponuđeni odgovor “osoba koja obavlja kućne poslove“ bi trebao biti odgovarajući za “domaćicu“, međutim u brojnim slučajevima nije prepoznat kao takav. Pitanje 37 - Položaj osobe u zaposlenosti su ispitanici teško shvaćali. Pitanje je postajalo jasno tek kada bi popisivač pročitao stavke, osim stavke “neplaćeni pomažući član domaćinstva“. U nekim slučajevima je zanimanje (pitanje 38) bilo shvaćeno kao naziv posla ili kvalifikacija dobivena najvišom završenom školom. Za pitanje 39, osnovna djelatnost poslodavca, također je bilo teško dobiti odgovor zbog nerazumijevanja ili zbunjenosti. U nekim slučajevima osoba nezaposlenih tijekom referentnog tjedna, ali koje su radile ranije, popisivači su unijeli odgovore na pitanja 40 i 41 (mjesto rada i sredstvo putovanja) iako uputstvo jasno navodi da to nije potrebno.

Dijelu hrvatskih građana raste plaća do 20 posto, prosjek se penje na 1.500 eura