Koliko su Hrvati u podređenom položaju kod policije i pravosuđa države BiH, vidi se i po terorističkim napadima ne samo na policajce policijskih uprava Travnik i Bugojno, nego i na povratnike. Kad teroristi ubiju policajca bošnjačke nacionalnosti, odmah budu uhićeni i procesuirani, a kad ubiju policajca hrvatske nacionalnosti, slučaj ostane neriješen. Zbog takvog odnosa policije i pravosuđa BiH još uvijek nisu riješena ubojstva policajaca Perice Bilića i Ante Valjana iz PU Travnik, kao i podmetanje eksplozivne naprave pod automobil policajca Vlade Stojaka koji je zadobio teške rane.
Ubojstva povratnika
Da su Hrvati središnje Bosne građani drugog reda kod policije i pravosuđa, govori i podatak da nikada nisu riješeni ni slučajevi ubojstva povratnika u Potkraj i Turbe. Klasični teroristički napadi na povratničke obitelji Domić i Jezerčić, i to dok su pod svjetlom svijeće večerali u svojoj kući.
Čak tri ubojstva izvršena su na isti način, vojničkom puškom hekler 9 mm. Posebno je zanimljivo da državno Tužiteljstvo podmetanje eksplozivne naprave u trgovački centar FIS u Vitezu kvalificira prvobitnom optužnicom protiv Đidića i Ibrahimija kao djelo terorizma, ali poslije mijenja kvalifikaciju u kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine. Ibrahimi je priznao krivnju te je osuđen na dvije, a Đidić na devet godina zatvora, ali ne za terorizam.
Podmetanjem eksplozivne naprave uza zid zgrade Policijske postaje 27. lipnja 2010. u Bugojnu je ubijen policajac Tarik Ljubuškić, teško ranjena policajka Edina Hindić, a više policajaca lakše ranjeno. Brzom intervencijom policije teroristi su uhićeni, a Tužiteljstvo BiH tereti Harisa Čauševića, Adnana Haračića i Nasera Palislamovića da su počinili teroristički čin nanošenja velike štete BiH pri čemu je s umišljajem ubijena jedna osoba, dok su Emin Osmanagić, Haris Špago i Nedžad Keško optuženi za kazneno djelo pomoći počinitelju poslije učinjenog kaznenog djela. Je li policija mogla naći i ubojice, odnosno teroriste koji su podmetanjem eksploziva pod automobil ubili policajca Pericu Bilića 13. 6. 1998. u travničkom naselju Lovrići pred obiteljskom kućom?
Je li se mogao riješiti slučaj ubojstva policajca Ante Valjana samo mjesec i pol nakon ubojstva Perice Bilića. Također, aktiviranjem eksplozivne naprave koja se nalazila uz košaru za smeće pored koje je Valjan prolazio? Istina, za ovaj slučaj optužena je jedna osoba iz Bugojna koja je sudjelovala u zastrašivanju Hrvata povratnika, ali zbog «nedostaka dokaza» sudsko vijeće nije je osudilo. Behaija Krnjić, tužitelj koji je zastupao optužnicu u to vrijeme, pribavio je dovoljno dokaza da se M.LJ. proglasi krivim, ali vijeće suda nije imalo hrabrosti osuditi ga. U njegovoj kući pronađena je ista eksplozivna naprava i baterija kojom je aktivirana. Pod automobil policajca Vlade Stojaka 9. 2.1999., nekoliko metara od zgrade Policijske uprave Travnik, podmetnuta je minsko-eksplozivna naprava od koje je zadobio teške tjelesne ozljede. Slučaj nikada nije razriješen.
Slučaj Leutar
Ne treba zaboraviti ni ubojstvo doministra policije FBiH Joze Leutara koje je također izvršeno podmetanjem eksplozivne naprave pod njegov službeni automobil.
Ovo ubojstvo hrvatskog dužnosnika nikada nije razjašnjeno, nisu otkriveni počinitelji, a istraga se, bar kako tvrde mjerodavni, “još uvijek” vodi. Međutim, rezultata nema. Treba li još primjera kako bi se potvrdilo da čak i ubojstva policajaca i visokih dužnosnika pravosuđe i policija ove zemlje tretira na različite načine. Ako su u pitanju Hrvati, slučaj po pravilu ostane neriješen.
Želio bi da skrenem pažnju autoru ovog članka da sve to vrijeme klada su se dešavali napadi ekstremista iz reda bošnjačkog naroda, koji su doseljenici, na Hrvate Srednje bosne, koji su domicilni narod ovih prostora, da je HDZ BiH bio politički prestavnik hrvatskog naroda i jedini nosilac vlasti na ovim prostorima. Dugi period je u Travničkoj upravi policije direktor bio Hrvat.