Proslavljeni splitski pjevač Goran Karan ove godine ima mnogo razloga za slavlje: njegov koautorski mjuzikl “Naša bila štorija” niže same pohvale i izvan granica Hrvatske, čime na najljepši način obilježava 30 godina glazbene i 20 godina pjevačeve solo karijere.
U završnoj je fazi i njegova autorska knjiga, dok je s kolegama iz Teške industrije obradio pjesmu posvećenu Nikoli Tesli. Zanimalo nas je, stoga, hoće li na poseban način proslaviti svoje uspjehe, ali i imali li neostvarenim želja, kako provodi slobodno vrijeme, hoće li ijedan od njegova četiri sina krenuti očevim stopama...
Ove godine slavite 20 godina solo karijere – hoćete li na neki poseban način ipak obilježiti tu veliku obljetnicu?
- Ova je godina već obilježena praizvedbom “Naše bile štorije”, mjuzikla koji smo napisali Nenad Ninčević i ja, i u kojem pjevaju Severina, Giuliano, Danijela, Tedi Spalato, Stefan Kokoškov, Mirella Meić, Zorica Bučić, Arijana Čulina i Snježana Sinovčić-Šiškov. Također je, u izdanju Scardone, izašao album s originalnih šesnaest kompozicija, tako da sam zadovoljan i sretan. Tu su i nastupi, koncerti i druge pjesme, pa se nisam stigao, a ni imao potrebe odnositi prema toj godišnjici na poseban način. Bila je to stvarno dobra godina, puno se i radosno radilo, pa, kako nisam sam sebi dobar kroničar, nisam organizirao obljetničku turneju i dodjelu plakete i zlatnog sata (smijeh).
Devet ste godina s Nenadom Ninčevićem autorski pripremali mjuzikl “Naša bila štorija”. Zašto je to toliko trajalo i kako se osjećate sada kada su dvorane pune i kada s mjuziklom gostujete i izvan granica Hrvatske?
- Danas je osjećaj upravo sjajan. Naravno, gledajući unatrag, čovjek bolje vidi što bi i kako učinio drukčije. Entuzijazam s kojim smo Nenad Ninčević i ja prionuli na taj vrlo složen zadatak, kako smo shvatili putem, bio je odličan početak te velike priče. Nakon toga došlo je do mnogobrojnih izazova – od pisanja svih šesnaest pjesama i scenarija do predstavljanja “Štorije” svim kolegama prošlo je gotovo dvije godine. A to je bio tek početak... Uslijedila su isprekidana razdoblja aranžiranja s Nenadom Šiškovom, usklađivanja termina i putovanja. Financije smo nosili sami, uz gospodina Branka Paića, tako da smo dobro raskrvarili novčanike... A i život je nosio svoje – pokojni Vinko Coce trebao je biti dio mjuzikla, ali ga je bolest onemogućila u snimanju. Svega je bilo, i vjenčanja i sprovoda. Naučio sam puno strpljenju. Kažu da strastveni ljudi pokreću svijet, ali to je samo pola istine jer ga oni strpljivi i temeljiti održavaju. Pravi razlog dugog rada jest u činjenici da smo od svakog od nas trebali – samo najbolje! A to ne može i ne ide na silu, puno se toga treba poklopiti i na osobnoj razini, i na vremenu i okolnostima. Danas smo punih srca, sretni i ponosni na cijelu ekipu jer smo počašćeni mogućnošću predstavljanja Splita, Dalmacije i Hrvatske po cijelom svijetu.
Još ste lani najavili da ćete nakon premijere mjuzikla upriličiti i promociju svoje knjige “Oriđinal”, koja govori o vaša tri desetljeća glazbenog putovanja, uz brojna iskustva dragih kolega. Kada će biti promocija?
- Knjiga “Oriđinal” trenutačno je u fazi dopuna zbog novih iskustava i saznanja koja mi je donijela “Naša bila štorija”. Dakle, dogodine mi valja sjesti i staviti sve u svježu perspektivu.
Odakle strast za pisanjem knjige?
- Postoje stvari u ovoj grani djelatnosti koje nisu dostupne u sadašnjoj literaturi, pogotovo u Hrvatskoj. Velik broj mojih iskustava s terena i iz prakse može pomoći osobama koje osjećaju taj poziv i koje se žele baviti glazbom. Ili, manje pompozno, nema potrebe za vašim pogreškama, mi smo ih već napravili i zapisali...
Ovih dana snimili ste i spot za pjesmu staru 40 godina. Naime, u suradnji s grupom Teška industrija obradili ste njihovu pjesmu posvećenu Nikoli Tesli. Ima li ste neki poseban razlog za tu suradnju?
- Obično reagiram na ljude, ideje i događaje koji me zainteresiraju. Ova je pjesma bila prilika da svojom umjetnošću, u suradnji s legendama iz grupe Teška Industrija, odam počast jednom od najvećih svjetskih genija koji se pojavio na ovim prostorima. Kako je namjera cijelog projekta Večernjaka, glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića i Teške Industrije bila skrenuti pozornost na Teslin doprinos svjetskoj znanosti, rado sam se stavio u službu te ideje. Također, u okviru tog projekta imao sam čast prevoditi Duška Trifunovića na engleski jezik i dopisivati liriku za potrebu predstavljanja Nikole Tesle europarlamentarcima. Gospoda iz benda Vedad, Propadalo, pa i autor glazbe Gabor Lengyel zadovoljni su, tako da, ako treba, mogu kod njih u bend.
Imate li neispunjenu želju za suradnju s nekim glazbenikom, glazbenicom ili grupom?
-Uvijek sanjam i hodam, tako da želja nikad ne manjka. Zanimaju me neobični spojevi, naravno uvijek dobrovoljni. Ali nećemo u novinskim recima obavljati javnu prosidbu.
Žalite li možda za nekim pjesmama ili događajima u karijeri?
-Zapravo ne. Glazba je jedno od rijetkih područja mog života, u kojem sam uvijek davao sve što sam u tom trenutku znao i mogao. Nikada moja namjera ili nivo uložene energije nije bio razlog ako nešto nije bilo najbolje.
Poznato je da ste vegetarijanac, bavite se sportom, ne pušite i ne pijete – vrlo netipično za glazbenika, zar ne? Sjećate li se možda kad ste posljednji put pokleknuli pred nekim porokom?
-Ne mislim da je to netipično za glazbenike, poznajem nekoliko vrhunskih svjetskih profesionalaca koji imaju slične životne navike. Ovo čim se bavim moja je ljubav, posao i hobi, a postalo je i moj život. Dakle, malo čija profesija uključuje konzumaciju “opuštajućih supstancija”. To nije dopušteno policajcu, doktoru, pomorcu, vozaču, gotovo nikome – iz jednostavnog razloga spuštanja kvalitete rada i smanjenog osjećaja odgovornosti i samokontrole. Moja je odgovornost da ljudima u izravnom kontaktu dam najbolje od sebe, a za to je potrebno maknuti se samome sebi s puta. Ovo govorim u svoje ime jer postoje ljudi koji umjetničku strast uspješno balansiraju umjerenošću na drugim životnim planovima. Svakom po osobnoj savjesti, a meni je moja rekla da je ovako najbolje za mene i publiku.
Kad biste trebali izdvojiti tri najvažnija događaja iz svoje bogate karijere, koji bi to događaji bili?
-Glazba mi je dala divnih događaja, zapravo čuda. Evo manji izbor, kronološkim redom:
1. Prvi single i videospot, grupa Big Blue i pjesma “Priznaj mi”, jer je to bio prvi dojam i prvi put da smo svojom pjesmom dotakli ljude.
2. Rad s pokojnim Zdenkom Runjićem, koji mi je u posljednjih šest godina svojeg života povjerio divne pjesme – “Lipa si lipa”, “Vagabundo”, “Prozor kraj đardina”, “Ostani”... Dao mi je nisku svojih bisera, u važnoj životnoj prekretnici stao je iza mene i naučio me puno. Hvala, šjor Zdenko!
3. Stvaranje mjuzikla “Naša bila štorija” i autorstvo s Nenom Ninčevićem te suradnja i sinergija s kolegama na albumu i scenske izvedbe te naše, kako je volim nazvati, emocionalne kiropraktike. Tu se sve sastalo na jednome mjestu – od blagoslova stvaralačke inspiracije do neprekidnoga održivog entuzijazma. Samo najbolje, samo ljubav.
Kako provodite slobodno vrijeme, kako se najradije opuštate i što vas može najviše oraspoložiti?
- Od pojedinačnih zabava nedodirljive su knjige, ponekad film, koncert i sport na televiziji. Ekipno, tu su ljudi koje volim, od kuće do posla i splitske plaže Bačvice. Opuštanje obavljam horizontalno. Izraz ljubavi, u kakvom god obliku.
Igrate li još uvijek picigin na Bačvicama, jeste li završili sezonu kupanja za ovu godinu ili je još uvijek aktualna?
- Sezona traje od prvog siječnja do Stare godine, i prekidaju je samo putovanja i ozljede. Tu se punim, tu se igram, tu sam dijete.
Pokazuje li ijedan od vaša četiri sina sklonost glazbi i hoće li vas neki od njih možda naslijediti u pjevačkim vodama? Kakvi su njihovi interesi? Jeste li strog ili popustljiv otac i što vam je najvažnije u odgoju djece?
- Djeca trebaju sama naći što ih čini sretnima. Ja sam tu kao poticaj i podrška. Mislim da je moj osobni domašaj pomoći im osvijestiti mogućnost izbora i vrijednost ustrajnosti.
