Sreli smo se u prolazu, međutim, i u tim prilikama s Draganom Sutonom Telom, rukometnim zanesenjakom iz Čapljine, ima se itekako što pričati. Širi razgovor ostavljamo za neku drugu prigodu, sada navodimo kratku rukometnu biografiju: ovaj rukometni romantičar karijeru je počeo u nekadašnjem Rukometnom klubu Borac, odakle prelazi u ambiciozniji mostarski Velež, a zatim, u to vrijeme, moćnu Mehaniku iz Metkovića, piše Večernji list.
Rokada na klupi
Minuli rat mu je na kraće vrijeme suspendirao igračku karijeru. Nastavio je u matičnome klubu, koji je u međuvremenu promijenio ime u Hrvatski rukometni klub Čapljina. Gledali smo ga kao igrača, akrobatski je "upadao" s krila, znalački amortizirajući neminovni sudar s asfaltnom podlogom na kojoj se tada još igralo. Nije mario za suparnike, igrao je jednako i protiv Izviđača, koji je odmah preuzeo primat u Rukometnom prvenstvu Herceg Bosne, i protiv Nove Bile, ali ne zadugo jer je Čapljina ostala bez trenera pa se preselio na klupu. Nedavno je s te klupe odstupio u korist Nikole Bartolovića, čiju je karijeru, uz radišnog igrača, brusio. Posljednja njegova trenerska akcija bila je treći ulazak Čapljine u Premijer ligu BiH. Izgleda da je rokada na klupi novog premijerligaša odgovarala i samome Sutonu.
- Klub je izvan natjecanja bio četiri sezone, onda smo se prije dvije sezone uključili u Prvu federalnu ligu - južna skupina i odmah poslije jednogodišnje prilagodbe ušli u najviši rang. To mi imponira pa sam s nekim olakšanjem prepustio Nikoli s kojim sam vodio omladinski pogon, trenersku stolicu. Neće mu biti lako jer nemamo tako široku rukometnu bazu kao nekada - kaže za Vecernji.ba Suton.
- Mislim da se u posljednjih pet-šest godina, kada je rukomet u Čapljini u pitanju, nije najbolje radilo. Jedno vrijeme imali smo i dva kluba, ali danas se vidi kako oni nisu izbacili dovoljan broj igrača. Međutim, očekujem kako će se mladi koji sada vode klub snaći. Ne treba imati iluzija da će biti lako izboriti opstanak u Premijer ligi. Neće jer dobro znam kako to izgleda. Ukupno sam u tri navrata kao trener izborio viši rang. Prvi put to je bilo u sezoni 2007./2008. godine, ostali smo dvije sezone, drugi put u sezoni 2011./2012., opet smo ostali dvije sezone. Tada smo igrali finale Kupa BiH, izgubili smo od jakog Borca u Čapljini 26:33, prethodno smo u neizvjesnome polufinalu s 28:27 nadigrali sarajevsku Bosnu. To je bilo čudo, dupke puna dvorana, a klub nema organiziranu upravu, taj posao je, iz entuzijazma, obavljalo nekoliko pojedinaca, mojih prijatelja. Logično, sljedeće smo sezone ispali. Sada je situacija povoljnija, klub ima ambicioznu upravu pa se nadam da će novi uzlet čapljinskog rukometa potrajati - kaže nam, a mi mu postavljamo pitanje - gdje je Dragan Suton u svemu tome?
Uskoro nova generacija
- Ja ću u dvoranu, trenirati mlade i pomagati Nikoli (Bartoloviću, nap. a.) koliko budem mogao. Međutim, prioritet mi je rad s mladima. Još jednom ponavljam, ovo područje od Mostara do Ploča bogomdano je za rukomet. Za taj sport mladi imaju prirodne predispozicije, samo treba raditi. Nadam se da ću za tri-četiri godine formirati novu generaciju nadarenih rukometaša - zaključuje razgovor Dragan Suton, sada pomoćni trener Rukometnoga kluba Čapljina i voditelj Omladinske škole toga kluba.
Bez sumnje, Izviđačeva rukometna škola neprikosnovena je u bh. rukometu u posljednjih tridesetak godina, međutim, ne postoji trener, pojedinac, da je izbacio toliko rukometaša kao što je Dragan Suton. Počeo je s još uvijek aktivnim Nikolom Prcom, nastavio s Antom Kukrikom, Davorinom Prskalom, Smiljanom Kolovratom, Nikolom Bartolovićem, Draganom Pavlovićem...
