Prvi put je u 17. izdanju tradicionalnoga nogometnog memorijalnog turnira Gojka Šuška slavio jedan niželigaš.
Karoglan kao trener
Ta čast potpuno je zasluženo pripala hrvatskom trećeligašu Croatiji iz Zmijavaca. Momčad koju s klupe glasno, temperamentno i emotivno vodi Mislav Karoglan, koji je imao uspješnu igračku karijeru (uz ostalo igrao za Zrinjski i Široki Brijeg), u dva je dana pokazala najviše, zabila pet pogodaka, nije primila ni jedan, u polju se više nego uspješno nosila u polufinalu s bh. premijerligašem Širokim Brijegom (4:0!) i u finalu s hrvatskim prvoligašem Cibalijom (1:0). Opći dojam s tribina bio je da bi vratar Vugdelija, Mrkonjić, Brnadić, I. Todorić, te mladi Šaravanja i Begić mogli imati mjesto i u spomenutim prvoligaškim klubovima. Kod Cibalije najviše se svidio mladi, hitri i okretni napadač Dabro, te Čuljak i Jerbić. Širokobriježani su posebnu pozornost obratili na igru bivšeg nogometaša s Pecare Mateja Karačića, koji je dobro “strigao” po desnom boku. Još da je zabio u 60. minuti, a bio je u prigodi... Široki je prvi dan potpuno razočarao protiv Croatije, drugi se dan donekle iskupio napunivši mrežu Opuzenaca s čak osam lopti. Ne vjerujemo da bi momčad s Podvornice tako teško stradala da Širokobriježani nisu po svaku cijenu željeli popraviti “nikakav” dojam iz prve utakmice. Nadareni vratar Neretvanca Benjamin Šušak, koji je vratarski zanat pekao na Pecari, spasio je goste dvoznamenkastog poraza, ali “nasrtljivi” Ćorluka, Ćorić, Krstanović, Repić, Baraban, Crnov i ostali nisu imali milosti. Uz standardne “starce”, u sastavu Širokoga svidjeli su se “junoši” Nikić, Miličević, Marić, Jurić i Vukoja.
Mali posjet
Recimo da su se sve utakmice igrale na Mostarskom blatu da bi se očuvao travnjak na Pecari. Organizatore je poslužilo lijepo vrijeme, ali gledatelja je bilo malo – jedva oko 300 u dva dana turnira.
