Na mnogim područjima života i djelovanja u Bosni i Hercegovini vlada prava oblomovština. U Novom rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića stoji da je pojam oblomovština nastao prema imenu plemića Oblomova, glavnog junaka istoimenog romana ruskog pisca Ivana Gončarova (1812. – 1891.), a znači lijenost, bezvoljnost, život bez cilja, duševna tromost, nepokretljivost, ukočenost, učmalost, neodlučnost, sibaritizam (razmaženost, raskoš, ljenčarenje). Sibarit je čovjek koji živi u raskoši i ljenčarenju, koji je dokon, razbludan, bonvivan. Pojam je nastao po Sybaritesu, stanovniku starogrčke kolonije Subaris u donjoj Italiji, čiji su stanovnici živjeli u bogatstvu, raskoši i razvratu.

Prema Vladimiru Aniću, oblomovština je pomanjkanje volje za djelovanjem, radom, obvezama, lijenost, inertnost, jalovost, krajnje otuđenje. Glavni junak Gončarova romana, Oblomov, talentiran je čovjek kojeg su odgoj i društvena sredina pretvorili u prototip suvišna čovjeka, gotovana, “džabalebatora“. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji da je oblomovština kao pojam nastao zahvaljujući kritičkoj studiji N. A. Dobroljubova “Što je oblomovština?“ iz 1859. U studiji stoji da je oblomovština parazitizam i apatija ruskog ladanjskog plemstva.

Oblomovština se kao pojam posebno aktualizira ovih dana vezano za Praznik (ne)rada.

Novovjeki Oblomovi pjevaju:

Alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim! Većinu njih ne brine što zbog toga ne rade mnogi koji žele raditi.

Dijelu hrvatskih građana raste plaća do 20 posto, prosjek se penje na 1.500 eura