Prosvjedi u Europi zbog mjera protiv pandemije koronavirusa nisu rijetki. No oni najžešći nisu se dogodili ni u Francuskoj, u kojoj tijekom pandemije povremeno prosvjeduju “žuti prsluci”, ni u Njemačkoj, u kojoj se pojavio čak i zloglasni Q’Anon, a ekstremna desnica ima nezanemarivu snagu te se infiltrirala čak i u snage reda. Najžešći su prosvjedi u – Nizozemskoj.
Kalvinizam i 2. svjetski rat
Uzaludni su ostali apeli premijera na odlasku Marka Ruttea na prosvjednike koji su prkosili zbog policijskog sata, uvedenog da bi se smanjilo širenje virusa. Stotine su uhićene nakon što su prosvjedi postali i nasilni, pri čemu su prosvjednici napadali i policiju.
– To što je motiviralo te ljude nema ništa s prosvjedovanjem. Riječ je o kriminalnom nasilju koje ćemo tako i tretirati – govorio je reporterima ogorčeni Rutte. Sve je to trajalo danima, policija je morala koristiti i vodene topove. Sve je počelo ranije sve češćim običajem iz drugih zemalja – pozivom putem društvenih mreža, kojemu su se mnogi odazvali. Jasno, podatak da je najmanje 13.686 osoba umrlo od koronavirusa čini se kao sasvim dovoljan razlog, no Nizozemska nije i jedina tako teško pogođena zemlja. I susjedna Belgija pretrpjela je velike gubitke, no u medijskim izvješćima ne nalaze se i ovako intenzivni višednevni nasilni prosvjedi.
Branimir Medić, ugledni hrvatski arhitekt s kojim smo razgovarali preklani tijekom Dana arhitekata, ponudio je jedno rješenje zašto u Nizozemskoj postoji takav kolektivni duh.
– Kolektivna svijest tamo je doista vrlo jaka. Ja vjerujem da su Nizozemci, kako bi preživjeli, morali zajednički sagraditi brane, velika količina prostora tamo je ispod razine mora, morali su se zajednički obraniti, sagraditi poldere. Zajedništvo je bilo nužno da bi se uopće održali. Kada su sagradili brane, zajednički su gradili i kuće, uglavnom jednake, nitko nije imao veću ili manju, svi su otprilike jednaki. Kolektivna svijest izuzetno im je važna – opisao je Medić nizozemsku svijest. Još bi se jedan dio odgovora mogao kriti u religiji.
Nizozemci su po svojem osamostaljenju kao svoju religiju prihvatili kalvinizam, granu protestantizma zasnovanu na reformacijskim načelima 16. stoljeća, odnosno na teološkom naučavanju Johna Calvina. Uspjeh u poslu i stjecanju materijalnih dobara smatra se u kalvinizmu Božjim blagoslovom i znakom odabranosti, jednako kao i sveukupan moralni život.
Nije zabilježeno da je sam Calvin ikada bio u Nizozemskoj, no njegovo je učenje tamo cijenjeno i danas, iako je Nizozemska danas sve samo ne religiozna država. Tako su Nizozemci smatrani radišnima, štedljivima i vrlo direktnima, a poznato je da je riječ o vrlo liberalnoj naciji čiji su pripadnici i trezveni, rezervirani, samosvjesni i disciplinirani, što se uglavnom drži osobinama kalvinističkog naukovanja.
Tako su Nizozemci, izgleda, ovaj put zaključili da je pobuna protiv pandemijskih mjera činjenje prave stvari.
Još jedan razlog za takav intenzitet, pa i prilično visoku organiziranost prosvjeda, mogao bi ležati i u recentnim nacionalnim tegobama. A to je glad u Nizozemskoj 1944. i 1945. godine, odnosno Hongerwinter. Nastupila je kada su nacisti blokirali dostavu hrane i goriva, čime je bilo pogođeno četiri i pol milijuna Nizozemaca, a umrlo je njih 20.000. Osim ljutnje nacista zbog otpora nizozemskih katoličkih biskupa (katolici danas čine nešto manje od trećine stanovništva) progonu Židova, što nije spriječilo da u holokaustu nestane njih tri četvrtine, razlog je gladi i čisto ratni. Saveznici su uspjeli zauzeti jug zemlje da bi se zaustavili. No vlada u izbjeglištvu zatražila je da osoblje željeznice štrajka, zbog čega je nacistička uprava blokirala dovoz hrane na zapad zemlje. To je izazvalo glad, pojavu nezabilježenu u modernoj povijesti u nekoj razvijenoj zemlji. Posljedicu te gladi Nizozemci su osjećali praktički do danas, a moguće je da je taj događaj dodatno utjecao na njihov kolektivni duh.
“Prosvjedni duh”
Također, prosvjedi protiv mjera nisu i jedini, posljednjih godina tamo se razvila prava prosvjedna kultura. A i to je, opet, u tradiciji. Velike su prosvjede Nizozemci vidjeli i 1917., 1934. i 1980. godine. Jedan tamošnji medij pokušao je, poput nas, proniknuti u bit činjenice zašto je samo u Haagu svake godine oko 1500 prosvjeda. Iako se poštuje kultura pregovaranja, svejedno se prosvjeduje oko gotovo bilo čega, pri čemu je prosvjed za borbu protiv klimatskih promjena onaj najlogičniji. No Dutch Review ističe da se taj “prosvjedni duh” pojačava što je zemlja raznolikija stanovništvom te što se više udaljava od religije. No kod ovih je prosvjeda razlika što su daleko nasilniji nego što je inače slučaj kada je riječ o Nizozemskoj.
