Nije krenula majčinim i očevim stopama u svijet prava i odvjetništva, već potpuno suprotno - u svijet umjetnosti. Još nije napunila ni 28, a iza nje je veoma uspješan kazališni i filmski put. Od prošle godine i pjevački. Ona je Arija Rizvić, kazališna redateljica i glumica rođena u Rijeci, podrijetlom iz Banje Luke. Školovala se na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, završila školu za klasični balet i školu solo pjevanja. Još kao malena djevojčica znala je, kaže nam, da će se baviti nekom izvedbenom umjetnošću, samo nije znala je li to gluma, pjevanje, balet... Arija Rizvić ispričala je svoju životnu priču za Večernji list BiH.
Objedinila sve svoje ljubavi
Prvu kazališnu ulogu imala je s tek četiri godine. U predstavi za djecu “Pinocchio” igrala je - tigrića. I tako je sve nekako počelo...
Prva kazališna uloga već s četiri godine, foto: privatni album
Na kraju je upisala kazališnu režiju i objedinila sve svoje ljubavi. Životni joj je uzor mama Jasna. Ova svestrana mlada dama odnedavno je i vlasnica Večernjakova pečata za zvijezdu godine koji joj je dodijeljen na našem jubilarnom 20. izboru Osobe godine za 2020. Nagradu je posvetila svojim roditeljima. - Stvarno sam iznenađena i počašćena što sam dobitnica tako velike i važne regionalne nagrade Večernjeg lista - Večernjakov pečat za zvijezdu godine 2020. Lijepo je dobiti ovo priznanje u ovako teškoj i ludoj godini i zasigurno mi je vjetar u leđa za dalje. Sretna sam što je moj rad prepoznat i izvan Hrvatske i što je ova nagrada zaokružila ovu moju radnu godinu - još prepuna dojmova govori Arija za Večernjak.
Njezini roditelji, mama Jasna i tata Adnan, za vrijeme rata bili su prisiljeni napustiti Banju Luku s dva kofera.
S mamom Jasnom i tatom Adnanom, foto: privatni album
- To mi je jedina poveznica s BiH. Nažalost, nisam nikad bila u Banjoj Luci. Sva se moja rodbina za vrijeme rata iselila diljem svijeta, pa i do daleke Amerike. Neki su i stradali. Bila sam samo nekoliko puta u Sarajevu za vrijeme SFF-a, a posjetila sam i Mostar. No, nadam se i vjerujem da ću uskoro obići cijelu BiH i sve njezine ljepote, to mi je velika želja - kaže nam Arija, čija karijera ide uzlaznom putanjom.
Prošle se godine okušala i u popularnom HRT-ovu showu “Zvijezde pjevaju” i s partnerom - mentorom Markom Kutlićem i pobijedila. Osim pobjede, pobrala je i brojne simpatije žirija i publike i u BiH. Odnedavno Arija krasi i spot pjesme “Ovdje, danas!” Marka Tolje.
S mentorom Markom Kutlićem pobijedila je u showu "Zvijezde pjevaju", foto: Dario Njavro za HRT
- U protekle dvije godine od najdražih i najvećih projekata izdvojila bih upravo sudjelovanje i pobjedu u HRT-ovu TV showu “Zvijezde pjevaju” koja mi je baš bila velika radost i iznenađenje. Što se glumačkog polja tiče, izdvojila bih jednu od glavnih uloga u TV seriji “Drugo ime ljubavi” na Novoj TV (glumila tinejdžericu, influencericu Maju, nap. a.), a koja je bila jako gledana i u BiH. Što se režije tiče, svakako bih spomenula predstavu “Tri X i ja” u ZKM-u u Zagrebu i autorski projekt “Da sam ptica” u kojem glume Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović. Upravo predstava “Da sam ptica” koju je Arija postavila na kazališne daske u pozadini ima jako zanimljivu, emotivnu obiteljsku priču. Naime, Arija, inače jedinica u obitelji, režirala ju je inspirirana svojim roditeljima, njihovom životnom pričom i ratnim putem. A otkrila nam je i zašto su se u glavnim, odnosno ulogama njezinih roditelja našli upravo Tarik i Darija.
- Napraviti ovu predstavu bilo mi je jako važno. Iskreno, mislila sam da ću ovakav projekt raditi tek za nekoliko godina. Stalno mi se činilo da nisam zrela za to iako me ta tema godinama zaokupljala, pa i više od toga. Iako je naš dramski tekst fiktivan, predstava je upravo, kao što ste i rekli, motivirana, pa i inspirirana životnom pričom i putem mojih roditelja i pričom mnogih drugih izbjeglica. Godinama sam osjećala i strah i nelagodu dijeliti je s drugima i često sam se susretala i s predrasudama koje su me jako boljele i ponekad izazivale i sram kao djetetu koje tada nije puno znalo. Dramaturginja Nikolina Bogdanović razgovarala je s mnogim izbjeglicama u Beču koje su nam ispričale svoje priče, sjećanja, iskustva... Sjećam se dana kad mi je stigla hrpa tih intervjua, nevjerojatno kako se tekst otvarao i stvarao sam od sebe. Oslonili smo se samo na vlastita i tuđa osobna iskustva kako bismo uhvatili faktografiju te neke autentične trenutke i emocije životnog puta naših likova. Znači, naši likovi Mirna i Amir fiktivni su, ali u njih su utkani trenuci priča raznih izbjeglica i mojih roditelja, na koncu, i Darije Lorenci Flatz i Tarika Filipovića (oboje su u ratu napustili BiH, nap. a.), koji su u procesu rada s nama tekstu i licima dali autentičnost i nadopunili sam tekst svojim iskustvima, rečenicama, frazama, žargonima... - otkriva nam Arija. No, priči tu nije kraj...
- Daria i Tarik najbolji su izbor za ovu predstavu. Oboje imaju to iskustvo fizičkog napuštanja vlastite domovine, ali iz različitih razloga. Daria je imala najsličniju sudbinu mojih roditelja. Tijekom proba tako smo u tekst kroz improvizacije upisivali i njihove priče, sjećanja, situacije koje su sada utkane u cijelu predstavu. Nevjerojatno je koliko je predstava njihovim angažmanom dobila svoju dubinu, jačinu i autentičnost. Užitak ih je gledati na svakoj probi - emotivna je Arija koja dodaje i kako planira premijeru predstave u sarajevskom Kamernom teatru već za jesen. Iako se već pokazala i kao dobra glumica te pjevačica, Arija nam kaže kako je kazališna režija ipak njezino primarno zanimanje i najveća ljubav.
S Tarikom Filipovićem i Darijom Lorenci Flatz te Hankom Paldum, foto: privatni album
- Odmah nakon toga su gluma i pjevanje, ali u svemu podjednako uživam i podjednako se predajem - dodaje. A što Arija radi kada ne režira, ne glumi, ne pjeva? - U slobodno vrijeme igram tenis, provodim vrijeme s dečkom i prijateljima, volim izlaziti u klubove... Volim duge šetnje u prirodi. Uspješna suradnja s kolegama Markom Kutlićem i Markom Toljom, dečko Marko Vargek, inače sportski novinar RTL-a... naveli su nas da ovu mladu zvijezdu upitamo i da nam objasni taj “klik” s muškarcima imena Marko. - Marko me progoni gdje god se okrenem, mislim da mi je trenutačno previše Marka – kroz smijeh nam kaže Arija.
U pripremi novi projekti
Iako je iza nje veoma uspješna godina jer je, kaže nam, imala sreće realizirati nekoliko hvalevrijednih projekata, i na Ariju je “novo normalno” imalo utjecaja i kao kulturnu djelatnicu (a znamo koliko je pandemija negativno utjecala na kulturnjake) i kao “običnu” osobu. Koronu nije preboljela, a cijepiti se, kaže, planira uskoro.
- Najviše mi nedostaju zagrljaji. I onaj osjećaj da nemamo strah i grč svaki put kad nekog sretnemo, jesmo li dovoljno blizu i hoćemo li se zaraziti. Voljela bih da se ove kolektivne psihoze čim prije riješimo. A ono što ne mogu dočekati prepuna su kazališta jer je neodrživo igrati predstave za 20 ljudi, da se na scenu vrate velike opere, veliki koncerti, partyji u klubovima. I, naravno, želim da svi ostanemo zdravi, fizički, ali najviše psihički - iskrena je Arija, koja nam otkriva i kako trenutačno priprema nekoliko projekata pa je posvećena tome:
- Jako se veselim njihovoj skoroj realizaciji!•
