Ministar državne imovine u Republici Hrvatskoj Goran Marić povukao je potez u kojem za Hrvatsku nema ništa sporno, dok za, primjerice, BiH ima, no krenimo redom.
Objekti za prodaju
Naime, Marićevo ministarstvo objavilo je oglas u kojem poziva ulagače na predaju ponuda za zakup 15 objekata turističke namjene, i to na razdoblje od 30 godina. Redom se radi o bivšim radničkim odmaralištima za vrijeme socijalizma. Početne cijene godišnjeg zakupa su niske u odnosu na izvrsne lokacije objekata. Ukupno za sve objekte, Ministarstvo godišnje planira uprihoditi oko milijun kuna. Primjerice, vila šest metara od mora u Gradcu, površine 368 četvornih metara, nudi se za 7360 kuna godišnje. A tijekom prve tri godine zakup je pola iznosa. Međutim, ono što je sporno jest to da svi ti objekti nisu vlasništvo Hrvatske, nego Bosne i Hercegovine ili njezinih poduzeća i sindikata, a manjim dijelom i srpskih. Marić je oglasio zakup tri objekta koji u ovom trenutku prodaje Agencija za privatizaciju BiH. - Novi Zakon o upravljanju državnom imovinom je omogućio aktiviranje imovine koja skoro tri desetljeća stoji zapuštena i opustošena. Ti objekti ugrožavaju sigurnost i zdravlje i građana i turista jer se nalaze uglavnom na samoj obali – kratko je odgovorio za hrvatske medije Marić. S obzirom na dosadašnji odgovoran rad tog hrvatskog ministra, jasno je da je on htio zapuštenoj imovini oko koje vlasnici nisu radili ništa udahnuti život, a to je omogućio Zakonom o upravljanju državnom imovinom koji je usvojen u svibnju ove godine. On jasno propisuje da je do “sklapanja odgovarajućeg međunarodnog ugovora ili do donošenja odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja, Ministarstvo državne imovine ovlašteno dati u višegodišnji zakup ili neki drugi oblik raspolaganja nekretnine do najviše 30 godina”.
Sporovi u matičnoj državi
Navodi se i da te nekretnine mogu biti upisane i kao društvena imovina ili općenarodna imovina s pravom korištenja onih koji u RH nemaju sjedište i pravnu osobnost. Problemi te imovine nisu riješeni međudržavnim ugovorima, a za neke objekte se vode i sporovi u matičnoj državi. Hrvatskoj je, po usvajanju zakona, pisao i državni ministar pravoduđa Josip Grubeša ističući da je bilo kakvo otuđenje imovine nevažeće, međutim, reakcija nije bilo.
