Država Izrael po mnogočemu je uspješna, a apsolutni je lider u cijepljenju protiv koronavirusa kako bi se vratili u “staro normalno” stanje. Među više od šest milijuna Izraelaca zajedno s obitelji cijepila se Daniela Vujinović Addady, rođena u Mostaru. Ona je u vihoru rata u BiH uspjela emigrirati u Izrael gdje od tada živi. Od rujna 1992. je u Tel Avivu. Tamo je udana, ima dvoje djece. Od samoga početka života u Izraelu radi u software industriji. Njezina uža i šira obitelj sve vrijeme žive u Mostaru. Kaže da je svake godine makar jednom godišnje na liniji Tel Aviv – Mostar te se nada da će kampanja s cijepljenjem biti uspješna kako bi uskoro ponovno mogla doći u rodni grad.
Jeste li se vi i vaša obitelj cijepili?
U Izraelu je cijepljeno oko 6,9 milijuna ljudi prvim cjepivom (ukupan broj stanovnika je 8,6 milijuna). Vise od 80% ljudi koji su bili definirani kao rizična skupina već je cijepljeno, a cijepljenje je odnedavno dostupno za sve stanovnike Izraela iznad 16 godina. Dakle, tko se god želi cijepiti, može. Proces je vrlo jednostavan, ili preko interneta ili pozivom na jedinstveni telefonski broj može se dogovoriti termin i u roku od 2-3 dana bit će cijepljeni. Moja cijela uža, pa i šira obitelj, uključujući i mlađe članove obitelji koji imaju tek 17 godina, već su cijepljeni.
Postoji li ijedno drugo cjepivo protiv koronavirusa u Izraelu osim Pfizerova?
Osim Pfizera prisutna je i Moderna, međutim, ne poznajem nikoga tko je cijepljen Modernom. Najveći broj ljudi cijepljen je Pfizerom. Za ostalim cjepivima, kao, primjerice, AstraZeneca, koja je također privukla pozornost, trenutačno nema potražnje, uglavnom jer postoji dovoljan broj gore spomenutih cjepiva.
Čemu treba zahvaliti na tolikom broju cijepljenih u Izraelu dok cijeli svijet pokušava doći do cjepiva, što je vaš recept?
Izrael je bio među prvim zemljama koje su potpisale ugovor s Pfizerom o cjepivu protiv koronavirusa još u studenom, dakle prije nego što su dobili dozvolu od FDA. Tim ugovorom Pfizer se obvezao dati prednost Izraelu i distribuirati dovoljan pritok cjepiva od samog početka cijepljenja. S druge strane, Izrael se obvezao da će s Pfizerom dijeliti epidemiološke i zdravstvene podatke ljudi koji su se cijepili, što će opet Pfizeru omogućiti preciznu procjenu i kontrolu učinkovitosti cjepiva. Osim toga, Izrael ima jedan od najrazvijenih sustava zdravstva u svijetu. Postoje četiri velike zdravstvene organizacije (paralela naših domova zdravlja), svaka s milijunskim brojem članova, koje omogućavaju operativnu učinkovitost – logistiku, kompjuterizaciju procesa, unos i analizu podataka. To je osnovni razlog zašto Pfizer može doći do precizne procjene jer postoje velike poteškoće u vezi sa skladištenjem, transportom i distribucijom doza na -70 stupnjeva. Izrael ima tu infrastrukturu da se izbori s tim izazovom, a mnoge napredne zemlje svijeta nemaju tu mogućnost. Uz sve to, Izrael je platio Pfizeru znatno višu cijenu po cjepivu u usporedbi s onim što su platile druge zemlje.
Što pokazuju vaši rezultati nakon cijepljenja, opada li broj zaraženih?
Rezultati jednoznačno pokazuju da je cjepivo učinkovito protiv zaraze koronavirusom, uključujući i tzv. britansku mutaciju. Brojevi koje objavljuje ovdašnje Ministarstvo zdravstva pokazuju da je učinkovitost veća od 97% (FDA je objavio rezultate Pfizerove učinkovitosti od 95%). Međutim, unatoč uspjehu cjepiva i strogom, trećem lockdown, brojevi zaraženih još su uvijek relativno visoki.
Postoje li protivnici cijepljenja i koje argumente oni koriste?
Izrael je zemlja koja ima jako naprednu tehnologiju i medicinu. Zemlja koja ima nadimak “Startup Nation” zbog enormnog broja noviteta koji se ovdje izbacuju gotovo svakodnevno kao na pokretnoj traci. Izraelci su u tim domenama poznati kao “early adopters” (“brzi usvojitelji novosti”), tako da me ovako visoki brojevi cijepljenih uopće ne iznenađuju. Ipak, čak i ja, koja ovdje živim već gotovo 28 godina i potpuno sam uklopljena u dinamiku ovdašnjeg društva, iznenađena sam koliko je izraelska znanstvena i intelektualna scena monolitna u pogledu cijepljena. Tu i tamo se mogu čuti glasovi kritike, ali oni su rijetki, a još rjeđe dolaze iz renomiranih skupina. Najčešća kritika koja se čuje je da mRNA tehnologija nije dovoljno ispitana na duge staze i da još uvijek nije dovoljno ispitan učinak tih cjepiva na pojavu eventualnih autoimunih bolesti. Treba reći da izraelski mediji također daju takvim “oporbenim” glasovima skromnu pozornicu i uglavnom su ušutkani. Također, treba reći i da se, nakon sto su rizične skupine cijepljene, osjeti značajan pad zainteresiranosti ljudi za cijepljenjem. S obzirom na to da se radi o mlađim ljudima, oni se ne boje tog virusa i pitaju se zašto se onda cijepiti. Osim toga, postoje i protivnici među narodom. Očigledno je da su brojevi cijepljenih niski u gradovima nastanjenim ortodoksnom i arapskom populacijom. Ono sto karakterizira prvu skupinu je jak utjecaj vjerskih vođa koji se iz njima poznatih razloga protive cjepivu, a drugu karakterizira uglavnom vjera u kojekakve teorije konspiracije.
Svejedno, Izrael je u lockdownu. Kako izgledaju te mjere, kako je organiziran rad, ukupan život?
Izrael ovih dana izlazi iz trećeg lockdowna, škole su zatvorene, restorani, kafići, mjesta kulturnih okupljanja kao, primjerice, kazališta, koncerti, kina, trgovački centri, frizerski i kozmetički saloni – sve je zatvoreno. Kretanje izvan kuće bilo je dopušteno u krugu od 1000 metara.
Dozvolu za dolazak na posao imali su samo radnici koji spadaju u kategoriju za tzv. nužan rad uz ovjerenu dozvolu kretanja. Mogu reći da sam na putu za posao, koji je udaljen 25 minuta vožnje autom, morala proći kroz tri policijske barikade. Osim provjere u računalu jesam li zaražena, provjeravaju imam li dozvolu kretanja, uz pitanja kamo i zašto idete.
Izlazak iz ovog lockdowna bit će postupan, dakle prvo razmatraju povratak djece u školu, a i tu će se prvo vratiti djeca do 5. razreda pa onda ona starija.
Postoje li oni koji ne poštuju ovako stroge mjere?
Uz sve te rigorozne mjere, postoje određene skupine ljudi koji nisu poštovale Vladine odluke vezane za lockdown. Radi se uglavnom o ultraortodoksnoj židovskoj populaciji koja je, unatoč teškim mjerama, nastavila, primjerice, sa svojim školskim programom, pa čak i održava svadbe i pokope s tisućama ljudi. Vlada i njezini ogranci na to su reagirali mlako ili gotovo nikako. To je, naravno, izazvalo i veliki raskol među Izraelcima koji ne žele prihvatiti takvo selektivno provođenje zakona.
Kakve su posljedice ova mjere izazvale na gospodarstvo?
Ovakve drastične mjere su, očigledno, zadale jak ekonomski udarac malim i srednjim obrtnicima/poduzećima. Na stotine ih je zatvoreno. Izrael je ušao u koronu s jako niskom stopom nezaposlenosti, mislim da se radilo oko 6% nezaposlenosti. Danas je ta stopa na oko 20%. Narod je zabrinut hoće li se baš svi nezaposleni uspjeti vratiti na svoja radna mjesta kada se izađe iz epidemije. Izraelci su, općenito govoreći, optimistični. Moje mišljenje je da duh ljudi nije slomljen.
Ali što raditi u slobodno vrijeme, kojega sada ima i previše?
Ljudi uvijek nađu neko rješenje da si olakšaju tešku svakodnevicu. Mnogi su, primjerice, počeli džogirati (zima ovdje nije hladna i to je prednost) jer je to bilo dopušteno. Mogli su se vidjeti deseci ljudi u sportskoj odjeći kako trče ulicama, voze bicikl ili rade joga seansu u parkiću pored kuće. Također, naručivanje hrane iz omiljenih restorana (“food delivery/take away”) je procvjetalo. Mnoge obitelji pravile bi piknik (u malim skupinama) s predivnim piknik košarama koje su se mogle naručiti s dostavom do kuće. Također cvjetaju tzv. predavanja preko Zooma, koja su uživo i interaktivna. Slušala sam nekoliko odličnih iz raznih domena i baš uživala.
Može li se sada ući u državu Izrael, primjerice da vas vaša rodbina poželi posjetiti?
Ne. Trenutačno smo u situaciji totalnog lockdowna svih granica. Internacionalna zračna luka Ben Gurion zatvorena je već gotovo mjesec dana i ne zna se kada će biti ponovno otvorena. Majka moje prijateljice Ivane, inače Riječanka, jako je bolesna, ali ona nema način da izađe iz Izraela i posjeti je u Rijeci. Pisala je Ministarstvu zdravstva da joj daju posebnu propusnicu za neki urgentni let, ali još nije dobila odgovor. Jako me je potreslo to koliko država može biti neosjetljiva.
Istodobno, u BiH također su na snazi posebne mjere, ali cijepljenje se tek planira. Što preporučujete iz vašega iskustva?
Iskreno, ja ne razumijem situaciju u BiH, točnije specifično u Mostaru. Može biti da nešto propuštam, ali ne uspijevam čak ni pronaći neke ozbiljnije članke koji bi mogli objasniti to što se tamo događa. Gledam da se u Mostaru ljudi kreću bez ikakvih ograničenja, pa čak i bez maski, druže se po zatvorenim kafićima, a brojevi pokazuju da gotovo pa i nema zaraženih. Kako je to moguće? U svakom slučaju, zavidim Mostarcima na bar slici tog “normalnog života” i iskreno se nadam da virus neće doći tek poslije po svoj danak. A što preporučujem iz svog iskustva? Obično sam puna savjeta (smijeh), ali korona nas uspijeva ostaviti bez riječi. Pred nama je toliko toga nepoznatog. Iako je prošla već godina dana, svijet još uvijek nije naučio kako živjeti s ovim virusom. To tek stoji pred nama. Mnoge vlade, pogotovo u zapadnim zemljama, pokazale su koliko su nevješte i koliko su ti državni aparati tromi i prenapuhani da bi donijeli bilo kakvu progresivnu ili čak i hrabru odluku. Bojim se da ćemo kao stanovništvo još dugo morati plaćati danak za pogreške nekih populističkih odluka.
Očekujete li da biste uskoro mogli ponovno posjetiti obitelj, BiH, znači da će se stvari normalizirati?
Moji roditelji žive u Mostaru. Nismo se vidjeli od ljeta 2019. To je za nas jako neobično jer smo se dosada uzajmno posjećivali minimalno dva puta godišnje. Mogla sam ih posjetiti na ljeto 2020., bilo je tada letova, ali jako sam se bojala da bih ih mogla zaraziti jer se ne bih mogla suzdržati od izlazaka vani sa svojom ekipom. Zato sam se odlučila preskočiti taj posjet, s nadom da će se u 2021. situacija riješiti. Nažalost, a i s obzirom na to da se cijepljenje u BiH još uvijek ne vidi na horizontu, više nisam sigurna ni u tu opciju.
Otišli ste s ovih područja u praskozorje rata. Kakav Mostar pamtite?
Mostar uglavnom pamtim po predivnim prijateljstvima i druženjima, smijehu i zezanciji te po nekoj samo nama Mostarcima poznatoj prisnosti. Ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da ću živjeti izvan njega. Kada su moji dječaci (obojica su rođena u Izraelu) bili mali, 6-7 godina, pa bismo šetali skupa po Mostaru, pitali bi me: “Mama, jesi li ti prije bila neka ‘celebrity’ pa te toliko puno ljudi poznaje”. (smijeh) Oni ne mogu razumjeti kako to da se pozdravim s toliko puno ljudi na ulici ili kafiću. U Tel Avivu mogu hodati satima i ne sresti nikoga poznatog.
Što vam danas smeta u Mostaru, odnosno BiH, a što vam se čini dobrim?
Moji posjeti Mostaru, iako česti, nisu baš dugi. Obično se radi o posjetima od 15-ak dana. Za tako kratko vrijeme meni kao “turistu” u rodnom gradu smetaju samo one očigledne “nakarade”. Ja ne znam kako je poslati dijete u školu, posjetiti liječnika ili dobiti bilo kakvu uslugu od Gradske uprave. I zato nabrajam ono očigledno. Smetaju mi ruševine u središtu grada, smeće koje se može vidjeti u svakom kutku, parkirani auti po pločniku i divlja parkirališta. I smeta mi što još uvijek mostarska Zračna luka ne funkcionira u punom kapacitetu. Moja želja je da slijećem izravno. Ako može Tuzla, primjerice, zašto ne i Mostar? Po takvim elementarnim stvarima koje čine grad, Mostar je kao siroče koje nema ni majke, a ni oca. Osim toga, volim Mostar, njegove ljude, humor i uvijek dobar provod!
Poznato je da su Izraelci veliki domoljubi, kako taj recept/virus i ovdje prenijeti u BiH?
Dobro pitanje. Mislim da se odgovor za taj toliko poznati patriotizam treba tražiti u povijesti Izraela i njegova naroda. Kao što je poznato, Izrael je osnovan tek 1948. godine, do tada su Židovi bili manjina razbacana po državama cijelog svijeta. Povijest židovskog naroda nije bila laka, neprestani progoni, antisemitizam i na kraju holokaust. Izraelcima Izrael daje, prije svega, sigurnost da ih nitko ne može “izbaciti” iz vlastite zemlje jer nemaju druge alternativne države. Možda kada naši ljudi shvate da nemaju druge države i da im je jedina sigurnost u BiH, tada će i uspjeti izgraditi državu koja će prosperirati. (A moja prijateljica Vanda mi na to kaže - znanstvena fantastika.)
