Još uvijek nedovoljno pozornosti poklanja se zaštiti i očuvanju prirode, čovjekove životne i radne sredine od svakovrsnog zagađivanja. Tome uvelike pridonosi nedostatak zakonskih propisa te nedovoljno kulture i svijesti kod ljudi o potrebi čuvanja i zaštite vode, zraka i tla od zagađivanja. Lošem stanju pridonosi i nedovoljna učinkovitost odgovornih državnih institucija koje bi morale mnogo više skrbiti o zaštiti prirode i oštrije sankcionirati zagađivače. U interesu zdravlja sadašnjih i budućih naraštaja krajnje je vrijeme da se o potrebi učinkovitije zaštite prirode počne ozbiljnije razmišljati. Na to nas svakodnevno upozoravaju različiti veći ili manji ekološki incidenti koji ugrožavaju život ljudi, životinja i biljaka. Nebriga o okolišu vidljiva je gotovo na svakom koraku. Dovoljno je samo proći nekom regionalnom ili lokalnom prometnicom i vidjeti brojne hrpe svakovrsnog otpada i smeća odbačenog i razbacanog. Osim što to stvara vrlo ružnu sliku i upozorava na slabu prosvijećenost, nedostatak kulture i ljubavi prema prirodi i lijepom, brojna divlja odlagališta smeća postaju stalna opasnost i potencijalni izvori zaraze. Unatoč tome što se općinske i županijske vlasti trude i odbačeni otpad uz prometnice često uklanjaju, jasno je da nitko ne može očistiti sve što nesavjesni pojedinci onečiste.
Potencijalnu opasnost za zagađivanje prirode predstavljaju goleme količine industrijskog otpada, tvornice, automobili, smog, kisele kiše, nekontrolirana uporaba pesticida i umjetnih gnojiva, gradske kanalizacije bez pročistača, deterdženti, mineralna ulja...
