Za razliku od doline Neretve, rijetki su povratnici u istočni dio Hercegovine, dio koji pripada manjem bh. entitetu. Jednoga takvog - Milenka Papca pronašli smo u Gornjoj Bitunji, na padinama planine Hrgud, piše Večernji list BiH. Milenko iznosi zbilju Gornje Bitunje:
- Samo stočarstvo i sve za stočarstvo. Imam strojeve pomoću kojih mogu sve sam pripremiti, sijeno i ostalo, i to sve prihodima od stočarstva, nemam ni mirovinu, ni plaću. Samo stočarstvo. Kad su se stari vratili 2001., imali smo četrdeset ovaca i jednu kravu, te ruševnu kuću… Ja sam tada radio u Stocu.
Obnova
Malo-pomalo obnovili smo kuću, nabavili strojeve, napravili staje za sitnu i krupnu stolu. Poslije te prve krave promijenio sam ih do sada možda i trideset. Sad imam deset krava, ovce i konje. Dva, tri konja, koja borave u brdu, dođu ponekad na vodu i žito. - Ima li ovdje vukova, s obzirom na to da je riječ o padinama Hrguda, pitamo znatiželjno. - Posljednje dvije godine nemam problema. Za dvije godine sam imao štete dok nisam napravio sve staje. Nisu bile uređene kako treba. Sada sam to riješio. Koliko je to “stajalo” u stoci, propitujemo za štete. - Mnogo, ali završio sam staje. Da sam to učinio prije, ne bi bilo toliko štete. Jednom sam ostao bez 13 “sjanjnih” ovaca, to znači 26, ako ni jedna ne bi dala više janjaca . Bilo je šteta… Ali od stočarstva može živjeti onaj tko želi. Uključena su djeca i žena, nisam sam. - Što su osnovni proizvodi, pitali smo ga. - Sir, janjci, telad, sve se može prodati i još ne bude dovoljno. Sir se odlično prodaje, najbolje.
Stočarstvo
- Lijepo je prodavati sir, samo da se ne moraju svaki dan čuvati ovce, govore na čapljinskoj veletržnici promatrači, gledajući potražnju za sirom. Kako je ovce čuvati? - Nije to lagan posao. Ustvari, ne treba ih čuvati svaki dan, nego 24 sata dnevno. I po noći moraš ustati i provjeriti ih, posebice sada kad se janje. Trebaš kontrolirati jesu li bolesne, svake godine ih cijepiti dva puta, kupati po potrebi, najmanje dva puta. Ljeti su tri mjeseca ovce u planini zbog vrućine. Samo zbog prijevoza ovaca nabavio sam “tamić”. Moji su stari bili planištari, izgonili ovce na planinu. Valjda sam se tako i ja navikao jer za stočara nema mora i odmora. Možeš jedino uvečer otići u goste, i to da netko ostane kući. Drugo ništa. Stoka zahtjeva stalni nadzor, naglašava Milenko. - Dva sina rade u Dubrovniku, jedan stalno, jedan sezonski, sad su tu na odmoru. S nama je još najmlađi. Svi oni kada dođu pomažu, ali idu svojim putovima. Možda bi se ovaj najmlađi bavio stočarstvom, ali znate kako je kod nas, sve je nesigurno, kaže Milenko, a onda na upit je li nekada kao povratnik imao problema, naglašava: - Nikada, ni najmanjih. Ovo je RS, općina Berkovići, ali želim reći da se to zna nikad nikakvih problema nismo imali, ni djeca, ni u putu. Sve je uredno. Bilo što da mi zatreba, nastoji mi se pomoći, kaže jedini hrvatski povratnik u G. Bitunju.
