Vareš, rudarski grad u središnjem dijelu BiH, kolijevka državnosti ove zemlje, povijesno mjesto..., a u mnogočemu opustošen i osiromašen, proteklih nekoliko godina ipak pokazuje znakove života. Općinska vlast na čelu sa Zdravkom Maroševićem trudi se u projektnom smislu pokrenuti ovu lokalnu zajednicu, a tome bi itekako trebala pomoći tvrtka Adriatic Metals koja planira ponovno oživiti rudnik, kao temelj gospodarstva ovdje, ali i drugu infrastrukturu. O tome je proteklih dana govorio i Paul Cronin, izvršni direktor tvrtke Adriatic Metals. - Ovdje radimo četiri godine. Otkrili smo visoke koncentracije minerala cinka, olova, barita, srebra. Nedavno smo dovršili studiju utjecaja na okoliš, a ovih je tjedana predstavljamo lokalnoj zajednici u Varešu i Sarajevu.
Uspjeh svih aktera
U idućih 12 do 14 mjeseci izgradit ćemo rudnik udaljen oko dvanaest kilometara od ovog mjesta. Mali gradovi poput Vareša u situaciji su da mladi ljudi nemaju priliku. Mi im želimo ponuditi priliku da žive u Varešu, zasnuju obitelji, da imaju uspješne i unosne karijere temeljene na ovom projektu, ali i mnogim drugima koji će tek stići jednom kad BiH postane prepoznatljivo rudarsko područje - istaknuo je Cronin. Upravo ta prilika da se ovdje ostaje i živi najvažnija je mladim ljudima jer, kako pričaju žitelji, općina djeluje kao pustinja, nedostaje mladih. - Nema nigdje nikoga. Tužno je - priča jedan od mještana u općini koju posjećuju brojni mediji, među njima i RTL televizija iz Hrvatske koja je području posvetila veliki dio svog programa. Očito je da dolazak Adriatic Metalsa, tog australsko-britanskog giganta, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Jer tvrtka, uz pokretanje biznisa, plaća školovanje, financira sportske klubove, najavljuje izgradnju obrazovnih i sportskih institucija... - Osjećamo da moramo puno vratiti natrag. Uspjeh tvrtke poput naše ne mjeri se profitom, već načinom na koji surađujemo s lokalnom zajednicom i načinom na koji poštujemo prirodu i to su glavna mjerila koja gledamo - ističe Cronin. Tu je niz infrastrukturnih radova. Menadžer za građevinske radove u Eastern Miningu, koji je u vlasništvu Adriatic Metalsa, Anes Hasečić ističe da se izvode radovi, priprema plato, pristupne ceste... Lokacija Rupice, na kojoj će biti rudnik, na visini je od 1100 metara. Izbušit će se cijela mreža podzemnih tunela kako bi se vrijedna ruda mogla početi izvlačiti na površinu. Marko Matić, geolog, magistrirao je na PMF-u u Zagrebu. Vareš spominje u kontekstu zlata, bakra, cinka, olova. - Nalazišta Veovača i Rupice zapravo su bogata. Posebno je ležište u svijetu i po koncentracijama zato što možete pronaći koktel, puno korisnih minerala na jednom mjestu, što je jako rijetko i posebno. Tona stijene s Rupica skriva 100 kilograma cinka, 50 kilograma olova, 250 grama srebra i oko 0,1 gram zlata - objašnjava stručnjak. Oko zlata će se Australci strpjeti još neko vrijeme jer je tehnologija vađenja skupa, a količine zasad ne mogu pokriti troškove. Zahvaljujući projektu obnovit će se i zapuštena pruga kojom će 150 tisuća tona čistog koncentrata dobivenog iz rude vlakovi iz Vareša, preko Sarajeva i Mostara prevoziti do Luke Ploče. Zadovoljan projektom je i vareški načelnik Zdravko Marošević koji nastoji stanovništvu omogućiti bolje sutra.
- Ovo je projekt “težak” 916 milijuna dolara (1 milijardu, 575 milijuna, 672 tisuće i 972 KM). Kad počne eksploatacija, koncesije, vađenje rude..., općini ide 70 posto. To bi, po nekim našim analizama, donosilo još jedan proračun općini Vareš, a to znači - sve ono što nikad nije urađeno, ovim bismo koncesijskim naknadama stigli uraditi i stati među srednje razvijene općine na ovom području Bosne i Hercegovine - ističe načelnik Marošević.
Najsuvremeniji u Europi
Rat je ubrzao propast rudarstva koje je počelo izdisati i prije njega, međutim, fizički teškog, a opet lijepog življenja od ovog posla bi nakon dugo moglo biti. Rudar Tomo Gavran podsjeća kako je Vareš nekad izgledao. - Kako je sve pusto, a nekad je ovdje bilo 300 do 400 ljudi i vozila, bageri. Sad ni ptice nema. Vadili smo metal hematit, bili su odroni, eksploziv, a kako nije bilo opasno - sjeća se Tomo, a sjeća se i pokoje tragične situacije. Nažalost, i takve se stvari događaju, a ljudi najradije pamte one sretne trenutke.
- Rudari nisu imali velike plaće, ali bile su redovite i grad je bio osobito živ. Radilo se, družilo se, kad bi plaća bila, kavane su bile pune. Bili smo raspoloženi i veseli ljudi. U to doba, dok nije bilo televizije, ljudi bi izišli iz rudnika i pili - sa smiješkom priča. A zanimljivo je da je 1891. godine, u ljeto, puštena u rad prva visoka peć, najsuvremenija u Europi onog vremena. I kasnije, nakon II. svjetskog rata, Vareš je bio jedna od najrazvijenijih općina, ulagala je u sarajevski Energoinvest, izgradila Zenicu, a onda je stigla kriza u Jugoslaviju i brojni udarci koji su je zahvatili te je sve krenulo kako ne treba. Prije 40 godina u Varešu su živjele 22 tisuće stanovnika, danas je tu tek četvrtina njih. Nakon ovakve priče, optimizam ponovno vlada. Ovakvi projekti aktualiziraju priču o povratku, natalitetu, življenju, a ne životarenju i preživljavanju..., svemu onome što je u BiH odavno zaboravljeno.
