Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je psihijatar Križo Katinić. Govorio je o tome kako se kao društvo i kao pojedinci odnosimo prema smrti. Je li smrt tabu zapadne civilizacije i zašto je strah od smrti jedan od najvećih čovjekovih strahova.
"Puno sam naučio gledajući ljude koji su blizu smrti. Ulaze u posebnu atmosferu, da sve ono što je u životu važno dobiva neku drugu sjenu. Shvatimo koliko ti ljudi trebaju riječ, blizinu", kazao je.
"Kada smo u situacijama kada je netko naš u tom stanju nužna je ljudska blizina, sućut", dodao je. "Izravni kontakt među nama je postao suvišan, stavljamo ga u drugi plan. Kada imamo želju za komunikacijom otvorimo mobitel. Cijela ta situacija je potrebu za blizinom dovela do usamljenosti unatoč prenatrpanosti materijalnim dobrima", dodao je.
"Život puno toga nudi, a ono što je važno naglasiti je da mi puno toga pomičemo naprijed", dodao je. Nitko ne zna imamo li dosta vremena, kazao je na pitanje voditelja imamo li dosta vremena.
"Prije su tradicionalno ljudi svoju snagu koristili da bi osigurali primarne uvjete opstanka. Ljudi su bili orijentirani na životnu borbu. Unuci su vidjeli svoje djedove na odru i od početka su bili uključeni i u život i u smrt, a mi danas na svaki način tu smrt, kao nešto što je negativno. Mi sada o toj smrti govorimo kao makni to negdje, sastrane", rekao je.
"Ljudi koji odbijaju temu smrti jako su ustrašeni", rekao je.
Pomaganje na onkološkom odjelu
"Tješenje je prastari vid međuljudskih odnosa. Mi smo ga iz našeg vidokruga izmaknuli, a on je nekada u medicini bio jako važan. Ne moramo se stoga stidjeti. Ja to kažem sućut, blizina...
"U početku se nisam dobro osjećao, imao sam osjećaj da neću imati što reći. No, vrlo brzo sam s tim ljudima uspio vidjeti žele li oni razgovarati. Iznenađujuće je da su ljudi bili iznenađeni da s njima netko dolazi razgovarati", kazao je Katinić o odnosu s pacijentima koji su bili na onkološkom odjelu.
"Zaključak da ću ja jednog dana umrijeti znači da sam ja živ", kazao je Katinić. Mi stalno nešto odgađamo i zato postoji taj strah od smrti, dodao je.
Poruka u vrijeme korone
"Ne smijemo se izručiti čekanju novih vijesti i da to bude kao kišobran koji pokriva naš život. Nužno je pogledati onoga prvog do sebe, jer i on je u istoj poziciji. Prvi puta smo svi zajedno u istoj nezgodi što znači da svi trebamo jedni druge. Trebamo poticati zajedništvo. Moja je prosudba da ćemo morati suziti kontakte. Ako ostanemo u kući trebamo napraviti ono za što nismo imali vremena. Trebamo prevrnuti ormare, pronaći uspomene, one slike u cipelama. Treba napraviti stvari za koje nismo imali vremena. Trebamo napraviti stop u gledanju mobitela, kako bi se sreli sami sa sobom", kazao je.
"Vidimo da ljudi teško podnose što se događa. Nije to na nivou nekih poremećaja. Mi se sada prilagođavamo na ovu situaciju. Kako ćemo proći ovu krizu o tome ovisi kakve će biti posljedice", dodao je.
Na pitanje kada čovjek treba otići psihijatru, kaže: "Kada iscrpi sve prirodne mogućnosti, kada vidi da sam ne može i kada drugi vidi da ne uspijeva, ne prerano ali ne i prekasno".
