Prema fotografijama koje su objavile Izraelske obrambene snage (IDF), brojna mjesta za lansiranje Hamasovih raketa u Pojasu Gaze smještena su u blizini dječjih vrtića, škola, džamija, kao i zgrade UN-a, piše Večernji list BiH.
Evakuacija i zaštita
Nastavak je to politike Hamasa, terorističke organizacije koja je čak i međunarodnim donacijama izgrađene kanale za navodnjavanje iskoristila za svoje rovove, uništavajući tako priliku Palestincima da bolje žive u ovom u pustinju pretvorenom području. U ratnim uvjetima svaka zloupotreba civilnog stanovništva još je gora, a optužbe da Hamas stanovništvo koristi kao živi štit čine se sve vjerodostojnijim. S druge strane, izraelska vojska pozvala je civile na sjeveru Gaze da napuste to područje i krenu prema jugu. Izrael je koristio letke kako bi prenio pozive za evakuaciju te u medijima objavljuje napade na ciljeve u Gazi, dajući priliku lokalnom stanovništvu da se spasi napuštajući područja uz ciljeve. Istodobno, u medijima su se pojavila i izvješća da Hamas sprječava civile u bijegu. Da odnos prema civilima definira karakter zaraćenih strana i određuje jesu li u pitanju vojnici ili teroristi, uvjerili smo se i u ratu u BiH. Jedna od temeljnih zadaća profesionalnog vojnika je braniti određeni teritorij, ali zaštiti živote civila. Teroristima su životi civila potpuno nevažni i tek sredstvo u ostvarenju ciljeva. Kad je u pitanju rat u BiH, jednu od najvažnijih lekcija o odnosu prema civilnom stanovništvu u ratom zahvaćenim područjima prije 31 godinu očitali su pripadnici jajačkih postrojbi HVO-a. Prije pada Jajca u ruke srpskog agresora, krajem listopada 1992., najprije su evakuirali oko 30 tisuća stanovnika Jajca i Pougarja. Potom su se i sami povukli, znajući da bitku s mnogo brojnijom i bolje naoružanom Vojskom Republike Srpske ne mogu dobiti. A i sukobi koji su u to vrijeme počeli izbijati između Armije RBiH i HVO-a od Rame do Novog Travnika bili su im dodatan uteg jer prostora za dopremanje hrane, lijekova i pojačanja bilo je sve manje. Prije povlačenja hrvatski branitelji Jajca, uz povremenu pomoć branitelja iz drugih krajeva, od Lepeničke i Lašvanske doline do drugih mjesta iz kojih se moglo probiti do Jajca, branili su ovaj grad punih sedam mjeseci, od proljeća do jeseni. U tim je mjesecima Jajce, potvrđuju branitelji i oni koji su se u njemu zatekli u vrijeme opsade, bilo pakao na Zemlji te je na njega dnevno znalo pasti do tri tisuće granata. Bez najave i biranja ciljeva. Među raketama koje su svakodnevno ispaljivane na Jajce bile su i posebno razorne rakete “Luna” koje su, kažu u šali jajački branitelji, tijekom napada na Jajce napravile nekoliko “luna-parkova”, dubokih kratera oko kojih su ostajali samo pustoš i ruševine. Nakon što su mjesecima iscrpljivani, otpor branitelja je oslabio, a crte obrane oko Jajca redom su padale. Nakon pada posljednje na području Vrbice 24. i 25. listopada 1992. postaje jasno da je daljnja obrana Jajca nemoguća misija. Jedino o čemu se tada razmišljalo je kako spasiti živote oko 30 tisuća stanovnika Jajca i Pougarja. Branitelji su krenuli u najtužniju misiju - izvlačenja civila putem spasa preko Travnika, nakon koje i sami, teška srca, ali s olakšanjem, napuštaju Jajce. Svaka od bojni jajačkog HVO-a na sebe preuzima dio tereta izvlačenja ljudi kako bi i sami njihovi pripadnici posljednji napustili grad na Plivi u koji 29. i 30. listopada 1992. godine ulazi Vojska Republike Srpske. Tužan prizor kolone ljudi koji napuštaju grad na Plivi mnogima se zauvijek urezao u sjećanje. Ali bio je nužan jer izvlačenjem civila izbjeglo se pokolj i stravične scene ubijanja civilnog stanovništva.
Bitka za Jajce
Jajce hrvatski branitelji, a prije njih i civili, napuštaju svjesni da izgubljena bitka ne znači izgubljen rat, ali i da spašavanje života 30.000 stanovnika grada na Plivi te u Pougarju nikad nije niti je smjelo imati alternativu. Uz to, hrvatski branitelji Jajca u tri godine srpske opsade ovog grada borili su se na ratištima diljem BiH, ginući jednako kao i u obrani Jajca te tako stvarajući uvjete za onu njima najvažniju bitku - “Maestral”, koja im je 13. rujna 1995. otvorila vrata povratku u Hrvojev grad. Jedan je to u nizu konkretnih primjera iz rata u BiH koji jasno pokazuju razliku između vojnika i terorista. Prvima je zaštita civilnog stanovništva, uz obranu svojeg naroda i domovine, jedna od glavnih zadaća, a drugima civili služe kao sredstvo u ostvarenju ratnih ciljeva. A Hamas se svojim odnosom prema civilima odavno svrstao u terorističke organizacije koje najveću štetu nanose vlastitome narodu.
