Priča o Perici Matasu, odnosno Sajidu Kešiću, koji je 36 godina proveo u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu polako dobiva svoj zaključak. Pericu, to jest Sajida, posjetili su njegovi brat i sestra Nisvet i Seida. Svjedoci događaja kažu kako se radilo o izuzetno emotivnom trenutku ne samo za članove obitelji Kešić nego i za liječnike i sestre koji su bili s njima u sobi, piše Večernji list BiH.
Prvi susret
Svi su se pribojavali prvog susreta, i brat i sestra, a i liječnici. Nitko nije znao kako će Perica reagirati. Nakon pogleda braće odmah je uslijedio čvrsti zagrljaj i potekle su suze svih u prostoriji. Liječnici su pitali: “Perice, tko je to? Znaš li tko je to?”. On je gledao prvo u Nisveta, a potom u Saidu, a onda odgovorio: “Brat i sestra”.
Nevjerojatan nalet emocija preplavio je cijelu prostoriju u rapskoj bolnici. - Guši me nešto u grudima, ne znam vam reći što je. To samo ja osjetim - rekao je Nisvet novinarima 24 sata netom prije prvog susreta sa svojim davno izgubljenim bratom. Čak 36 godina nisu znali za njega. Podsjećamo, Perica, odnosno Sajid, nestao je 1980. godine. Tada je njegova obitelj živjela u Prijedoru, a Sajid je pronađen u Drnišu. Nije znao odakle je došao, nije znao ni govoriti, a nije imao ni osobne dokumente. Nakon što je prebačen u Split u bolnicu, kao krajnje odredište mu je određena Psihijatrijska bolnica na Rabu. I tu je ostao sve do danas. Tako bi i ostalo da novine 24 sata nisu objavile priču o njemu.
Obitelj ga je prepoznala, prijavili su sve policiji, urađena je DNK analiza. Nalazi su pokazali kako je Sajid u rodu sa Nisvetom i Seidom, a još jedan brat im živi u Norveškoj i on tek treba doći u posjet bratu. Sada se postavlja pitanje gdje će Sajid živjeti u budućnosti. Liječnici ističu kako će prilikom donošenja te odluke isključivo voditi brigu o potrebama pacijenta i što bi bilo najbolje za njega. Već su istaknuli kako je njihovo mišljenje da bi Sajid trebao živjeti sa svojom obitelji. - Za njega je najbolje da ide kući i živi u obiteljskom okruženju. Sjajno je da je njegova obitelj napokon pronađena i da je ima. Sad su ovo nove okolnosti i za njega je to najbolje rješenje - kaže ravnateljica bolnice Vesna Šendula-Jengić.
Težak oproštaj
Ipak, liječnici ističu kako nimalo lako neće biti oprostiti se od njihovog Perice.
- Perica je ovdje u bolnici 36 godina, dulje nego što je radni vijek nekih liječnika. On je ovdje 24 sata na dan i tako godinama. On nije poput ostalih pacijenata koji dođu, izliječe se, odu pa se opet vrate. On je tu stalno s nama. Jedino što nema status zaposlenika. Ove emocije susreta nešto su s čime se neki ljudi prvi put susreću. Imao sam čast nazočiti susretu Perice s njegovom sestrom i bratom i nisam siguran da će se ovakva ili slična situacija s istim scenarijem u mojoj budućoj liječničkoj karijeri ikad ponoviti - ovaj jedinstveni rasplet jedne životne priče uz pomoć novinara sa sretnim završetkom. O trenutku kad ću se morati pozdraviti s Pericom neću ni razmišljati jer će taj trenutak biti izuzetno težak za mene, za sve zaposlenike, pogotovo one koji su godinama radili s njim, a i za samog Pericu. On je izuzetna osoba koja zna voljeti i živi s nama - zaključio je liječnik Vedran Orešković.
