Mostarka Dragica Šarić već 10 godina potražuje stan u Mostaru kao nositelj stanarskih prava prije rata koje je imala na osnovi ugovora o korištenju stana od 2. ožujka 1988. zaključenim s Radnom organizacijom "Dom" Mostar. Početkom rata bila je prinuđena napustiti stan te je otišla u Ameriku, navodi se u dokumentima u čijem je posjedu Večernji list i kojeg ekskluzivno prenosi na svom portalu Vecernji.ba.
Razni zahtjevi
Preko odvjetnika Nijaza Đulimana obratila se sa zahtjevom Gradu Mostaru, Odjelu za stambene poslove i obnovu za povrat stana po aneksu G sporazuma gdje je propisano kako će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, koja su građani imali na dan 31. prosinca 1990., biti priznata, zaštićena i vraćena. Mostar je odbio njen zahtjev kao neosnovan u kojem je stavljeno kako je postupajući po aneksu G sporazuma potrebno priložiti dokumentaciju poput izvoda iz zem1jišnih knjiga, katastra nekretnina, pravomoćne sudske presude i ugovora. Ustanovilo se kako Dragica Šarić nije dostavila tražene dokumente, te kako nema pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Naglašeno je kako je po pitanju stanarskih prava isključivo nadležno domaće zakonodavstvo. Ostavljeno je da se na odluku može žaliti Vladi FBiH. Odvjetnik je iskoristio to pravo i reagirao žalbom. Napisao je kako je prvostupanjsko tijelo moralo voditi računa o dokazima te da je potpuno zanemarilo načelo materijalne istine. Međutim, Vlada FBiH je 18. prosinca 2014. odbila žalbu Dragice kao neosnovanu. Kazali su kako podnositelj zahtjeva, pozivajući se na odredbe iz aneksa G sporazuma o pitanjima sukcesije, nije dostavio ni jedan dokument na osnovi kojega se može utvrditi postojanje stečenih prava na imovini. Uvidom u ugovor o korištenju stana, zaključen između Radne organizacije "Dom" Mostar i Dragice Šarić ne može se sa sigurnošću utvrditi stečeno pravo imenovane na stan, niti taj ugovor može poslužiti kao jedini dokaz kojim se potvrđuje stečeno pravo podnositeljice zahtjeva. Navedeno je kako se po ugovoru s Radnom organizacijom "Dom" ne može utvrditi obujam i vrsta stečenih prava, stoga su konstatirali kako podnositelj zahtjeva nije dostavio dokaze kojim bi se na neosporan način moglo utvrditi je li isti bio u posjedu navedenog stana. Rečeno je kako se protiv odluke Vlade ne može žaliti, ali kako se može pokrenuti upravni spor kod Županijskog suda u Mostaru. Na ime tužiteljice podnesena je takva tužba gdje je rečeno kako "u članku 6. aneksa G neospornim spominje da je rješavanje ovih pravnih odnosa, misli se na stanarska prava stečena prije početka rata, mjerodavno domaće zakonodavstvo, da se propisi moraju poštovati, kao i ugovori, uključujući i ugovore kojima su stečena stanarska prava kao što je određeno u čl.2. aneksa G sporazuma, a to znači da se ti ugovori ne smiju kršiti ni ukidati zakonom jer je aneks G jači od zakona.
Neosnovana tužba
Svi nositelji stanarskog prava kako se navodi u dokumentima u čijem smo posjedu, u biti imaju trajno, nasljedno pravo isključivog posjeda stana i upotrebe, te isti traže samo poštovanje navedenih prava.
Na tužbu je ponovno odgovorila Vlada FBiH ove godine rekavši kako je neosnovana. Istaknuli su da se zahtjev odnosi na oblast reguliranu domaćim zakonodavstvom: Zakonom o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima gdje je propisan rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana nadležnom upravnom organu, sudu ili Povjerenstvu za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, odnosno da ako u predviđenim rokovima nije podnesen zahtjev, podnositelju prestaje stanarsko pravo. Dakle, zahtjev Dragice Šarić se morao rješavati po zakonskoj proceduri, odnosno u predviđenim rokovima.*
