Dimnjačarski zanat u BiH sve je manje “traženo zanimanje”, za njega se opredjeljuje sve manji broj ljudi, a ono što je najtragičnije je to da mu prijeti i nestanak. Za dimnjačare se zna reći kako “donose sreću”, no, prije svega, to je težak i opasan posao, piše Večernji list BiH. O tom poslu razgovarali smo s najboljim dimnjačarom u Mostaru - Hadžijom Gašem koji je jedan od rijetkih koji se bavi tim poslom u gradu na Neretvi.
Snalaženje na krovu
- Ovim poslom bavim se više od 30 godina, od osamdesetih prošloga stoljeća. Na početku mi je mnogo pomogao pokojni Mirko Mravak, točnije, on me naučio ovom zanatu. Imao je tvrtku u Pločama, naučio me dimnjačarskom zanatu i radili smo zajedno u mnogim dalmatinskim mjestima. Većinom smo čistili zgrade. Opet kažem, s njim sam izučio ovaj zanat i, evo, radim ga i dan-danas - kazao je na početku našeg razgovora Hadžija Gaš.
Na početku, kaže Hadžija, nije bilo lako. - Isprva je pokojni Mirko išao zajedno sa mnom, htio je vidjeti kako se snalazim na krovu, je li me strah, jesam li siguran. A nije mi bilo ni svejedno. Visoko je, strah te uhvati, no to je vrlo brzo prošlo. Nauči se čovjek, a sada mi je najnormalnija stvar hodati po krovu neke kuće ili zgrade. Uvijek su mi govorili da se svežem za dimnjak, a ja to nikada nisam radio. Jedino na što obraćam pozornost je to da ne oštetim dimnjak, da ne polomim crijep i sl. Ostalo ide kako treba, navikao sam već odavno - s osmijehom nam priča Hadžija. Kazao nam je kako dimnjačarski zanat nije lak, ali, s obzirom na to da uvijek nastoji svoj posao uraditi kvalitetno, ljudi su to prepoznali i upravo mu zbog toga posla ne manjka.
- Ne želim govoriti ni o kome loše, ali nije mi se jednom dogodilo da me ljudi zovu jer im nije dobro očišćen dimnjak. Moj stav je jasan, ako već radiš nešto, onda to uradi najbolje što znaš. Ovo je težak posao, ali ja sam ga sam izabrao i ne žalim se. Uvijek uradim najbolje što mogu. Zato me ljudi i zovu, znaju da ću pošteno i kvalitetno uraditi posao - priča nam Hadžija. Prema njegovim riječima, Mostarci su u velikoj mjeri svjesni posljedica koje mogu nastati uslijed začepljenja dimnjaka, postali su svjesni mogućnosti izbijanja požara ako se dimnjak redovito ne održava.
- Sada je upravo kraj sezone čišćenja, inače, da napomenem, dimnjak se mora čistiti dva puta godišnje. To je na kraju sezone grijanja, ovdje kod nas je to otprilike u travnju, te prije početka zime, kada se planira početi s grijanjem. Ako se toga pridržava, onda nema bojazni da može doći do nekih neželjenih situacija, ali s druge strane, ako se ne vodi računa o tome, može biti teških posljedica, u najtežem slučaju može izgorjeti i kuća - ističe Gaš. Posla za dimnjačare u Mostaru ima iako u mnogo manjoj mjeri nego prije rata, no Hadžija Gaš kaže kako treba obratiti pozornost na nekoliko stvari. - Za usluge čišćenja dimnjaka najčešće se javljaju ljudi koji žive u kućama, rjeđe zovu predstavnici zgrada. Važno je napomenuti kako drva treba nabaviti još prije ljeta, u svibnju ili lipnju, jer kad se sada kupuju, drva su vlažna, stvara se smola i brzo se začepi ili čak zapali dimnjak. Tada nastaju problemi, ljudi zovu vatrogasce ili dimnjak pokušavaju ugasiti vodom, a to se tako ne radi pa nastaju još veći problemi - ističe Gaš.
Održavanje je važno
Vrijeme koje je potrebno kako bi se očistio jedan dimnjak varira od slučaja do slučaja. Ako je dimnjak redovito održavan, onda nije potrebno mnogo, nekih 30 minuta do sat vremena, no ako dimnjak nije održavan, onda je potrebno znatno dulje, a ako je dimnjak u većoj mjeri začepljen, onda je za njegovo čišćenje i osposobljavanje potrebno i nekoliko dana. Na kraju nam je kazao kako je prije rata bilo mnogo više posla nego sada. Razlog za to svakako leži i u činjenici da sada više ljudi stanuje u stambenim zgradama, ali ne isključivo to. Ranije se, kaže Hadžija, mnogo bolje i živjelo.
- Ne znam kako bih vam rekao. Ja naplaćujem minimalnu cijenu, ali čak ni to ne možeš uvijek naplatiti jer ljudi nemaju novca. Pa tako nekad prijeđem preko toga, kažu da će platiti drugi put ili plate dio ugovorene cijene. Ne zamjeram im, znam da je teško i da se jednostavno nema novca - kaže nam Hadžija, a na upit može li se od tog posla živjeti, kaže: - Može, nekada ima posla da mi telefon ne prestaje zvoniti, a nekad nema nikako. Uglavnom, pregura se, ne žalim se. Ljudi su zadovoljni poslom koji obavim i to mi je jako važno. Uostalom, zato me i zovu. Kad završim posao, uvijek kažem da, ako nešto nije u redu, neka me odmah pozovu da to riješimo. Još me nitko nije zvao zbog toga - za kraj je naglasio Hadžija Gaš.
