Pandemija, ratovi, inflacija. Sve to mogli bismo svesti pod zajednički nazivnik sveopće krize koja nam je donijela niz problema. Od 2020. godine do danas nagledali smo se svega i svačega, što bi vjerojatno bilo dovoljno za jedan život, a kako stvari stoje, još nismo kraju ovoj drami za koju smo sami zaslužni, piše Večernji list BiH.
Nažalost, tako je kako je. Svakodnevno gledamo koliko svi spomenuti događaji teško padaju ljudima. O tome smo razgovarali s Kristinom Omejić, psihoterapeutkinjom iz savjetovališta Klupko.
Strahovi, nesigurnost
- Što se tiče porasta psihičkih tegoba, složila bih se da je dosta značajan u posljednjih nekoliko godina. Kao što ste rekli, krenulo je s pandemijom te se nastavilo s ratovima te, posljedično, inflacijom. Nažalost, to su sve okidači koji značajno utječu na mentalno zdravlje. Prema piramidi osnovnih ljudskih potreba, od pet kategorija na prvom mjestu su fiziološke potrebe, a na drugom potrebe za sigurnošću. U ovom slučaju upravo te dvije prve i osnovne kategorije su ugrožene. Strah od bolesti, od gubitka voljenih osoba, financijske nesigurnosti, društvena izolacija i neizvjesnost prouzročili su niz psiholoških poremećaja, poput anksioznosti, depresije, napada panike, PTSP-a i mnogih drugih fizičkih i psihičkih simptoma. Nažalost, odlazak psihoterapeutu ili psihijatru još uvijek je tabu-tema na ovim prostorima, no moram naglasiti da se nakon pandemije ta situacija polako, ali sigurno počela mijenjati. Posebno bih naglasila kako je ta svjesnost o psihičkom zdravlju dosta prisutna kod mladih ljudi. Iskreno, promjena odnekud mora početi i sretna sam kada vidim da to počinje od mladih ljudi koji normaliziraju odlazak psihoterapeutu, pa čak i otvoreno razgovaraju o tome sa svojim bližnjima. Kao psihoterapeutkinja, savjetujem klijentima da aktivno razgovaraju o svojim emocijama, priznaju ih i uvažavaju u sigurnom okruženju jer od emocija sve počinje. Također radimo na razumijevanju korijena anksioznosti, depresije i ostalih psiholoških poremećaja te razvijanju zdravih strategija suočavanja. Rad na samopouzdanju, izgradnji podrške u društvenom okruženju te uvođenju pozitivnih navika i aktivnosti koje potiču emocionalno dobrostanje, također je dio psihoterapijskog procesa - navodi psihoterapeutkinja Omejić za Večernjak. U BiH nema konkretnih strategija za pomoći ljudima sa psihičkim tegobama, no postoji dosta organizacija koje se bave tom temom, a jedna od njih je i Udruga "Novi put" u Mostaru, gdje se ljudima pomoć pruža besplatno. - Ja sam također dio tima, gdje besplatno pružamo psihološko savjetovanje socijalno ugroženim kategorijama te se bavimo podizanjem svijesti o važnosti mentalnog zdravlja. Smatram da je jako važno imati i tu opciju jer ne može svatko sebi priuštiti psihološko savjetovanje ili psihoterapiju, a svima nam je jednako potrebna. Bilo bi dobro kada bi se više novca izdvojilo za takve organizacije te bi to bila dobra strategija za promjene i brigu o mentalnom zdravlju ljudi. Osim toga, podizanje svijesti o mentalnom zdravlju ključno je jer pomaže normalizaciji razgovora o psihičkom zdravlju, educira ljude o rasponu mentalnih izazova te potiče prevenciju i rano prepoznavanje problema, što zajedno doprinosi izgradnji zdravijeg društva - kaže nam sugovornica.
Za kraj smo je pitali i za oblike samopomoći te što savjetuje onima koji ne žele potražiti stručnu pomoć, a potrebna im je.
Uvažavanje emocija
- Što se tiče samopomoći, preporučujem educiranje o osnovama mentalnog zdravlja, primjenu tehnika opuštanja, poput dubokog disanja, redovitu tjelesnu aktivnost, vođenje dnevnika za izražavanje i uvažavanje emocija, održavanje zdravih odnosa s prijateljima i obitelji, postavljanje realnih ciljeva te prepoznavanje važnosti stručne pomoći kad je to potrebno. Otvoren razgovor s bliskim ljudima i pisanje smatram dosta ljekovitim za mentalno zdravlje te to često savjetujem svojim klijentima. Kada nešto izgovorimo naglas ili zapišemo, što se kaže, crno na bijelo, dobijemo potpuno drugačiji pogled na tu situaciju, nego kada to zadržimo samo u svojoj glavi i mislima. Važno je destigmatizirati odlazak psihoterapeutu te poticati otvorenost o mentalnom zdravlju. Odlazak psihoterapeutu ili psihijatru sasvim je normalan, baš poput odlaska zubaru ili bilo kojem drugom liječniku - zaključila je za Večernji list Kristina Omejić.
